Meni su alfa i beta nekako arhaicni pojmovi, mislila sam da smo to prevazisli. Skupa sa "zlocestom djecom" ili "glupom djecom" i slicnim nesporazumima.
Ako govorimo o alfi kao muskarcu punom samopouzdanja, moja prva asocijacija je muskarac prepun samopuzdanja a iskustvo mi govori da bjezim od takvih jer se takvim pretjerivanjima obicno nesto pokusava kompenzirati, najcesce neka prilicno fatalna greska. Muskarac koji je siguran u sebe (i svoju muskost, sto god to znacilo) ne bi trebao imati potrebu naglasavati koliko je samopuzdan i kolika je muskarcina, te stvari bi trebale biti jasne iz konteksta. Mislim, isto vrijedi i za zenu. Takodjer, ako muskarac nije alfa (u klasicnom smislu), sto je onda, beta? Znaci li to da ako nema osobine rodjenog vodje, punog samopouzdanja i (ruku ne srce, bez toga alfa ne ide, to je prakticki sustina alfe) blago agresivnog, da je onda drugorazdredan, podcinjen, manje vrijednosti?
Hocu reci, tesko mi je o muskarcima razmisljati tako polarizirano i zapravo ne znam bih li jednog muskarca kojeg poznajem mogla svrstati u ijednu od te dvije kategorije. Ljudi su kompleksni, puno kompleksniji od alfe i bete, vodja i sljedbenika. Svi mi valjda imamo neke kvalitete koje osobito cijenimo kod muskaraca. Meni nikad na pamet ne prvo pale karakteristike alfe. Da me netko pita sto mi je vazno, rekla bih ocuvan osobni integritet, snazan unutarnji moralni kompas, sposobnost promjene/osobnog unaprjedjenja/rasta, da je u dosluhu sa samim sobom i svojim emocijama itd itd.
To su osobine koje generalno cijenim kod ljudi, ne samo partnera. Ali kod partnera mi je ovo kljucno.
Takva osoba bi u toj alfa/beta dihtomiji mogla biti i jedno i drugo.