Davore, Davore!
A ustvari
Moj muž ne plače. Moji sinovi ne plaču. I sigurna sam da misle da su muškarci koji plaču, plačipi.ke.
Al' smo konzervativni!
Ja plačem, i kad treba i kad ne treba, ali to je meni solo radnja, sve snage uprem da drugi ne vide kako plačem. I kćer isto tako. Ono, brada nam drhti, ali mi smo jake. Ne plačemo u javnosti.
I kad mi se najveća tragedija dogodila, plakala sam i plačem, u samoći.
Očito su nam suze znak slabosti.