Pa dobro, to jeste plemenski, istina. I bilo bi puno bolje kad bi se kapije mogle držati otključanima i kad bi cijela atmosfera sigurnosti bila na visokom levelu. Ali u trenutnoj situaciji u kojoj nije tako, ne mogu se praviti da mi je svejedno hodala ulicama po mraku sama ili s mužem. Nije mi nimalo svejedno. Za 2 mjeseca će biti godinu dana kako sam u Beogradu i ja još nijednom nisam prošetala noću sama jer se bojim. Jesam jedino iz kafića preko puta zgrade do stana, eto tih par metara. I ne da mi se glumiti neustrašivu superženu koja ide po mraku bez problema, dok mi se zapravo noge tresu.

Mislim, nisam ja nesretna zbog ključanja kapija i kuća i stanova. Meni je to normalno jer sam rođena u gradu i oduvijek živim u gradu i to nam je svima bilo normalno. Imam prijateljice koje dolaze iz malih sela i one smatraju da to nije normalno nego paranoično. Ja opet smatram da to njihovo nije normalno nego naivno haha.

Uglavnom, bilo bi super da je to sve nepotrebno. U situaciji dok nije nepotrebno, sretna sam što me ima tko zaštititi ako bi bilo potrebno.