Maltretiranje u vrtiću

[Zdenka2]

Mame većih dečkića pomozite. M. mi se žali na dvojicu dječaka iz vrtića, iz druge skupine. Uglavnom su to ovakve stvari: bacanje s ljuljačke, šamaranje ako se ne želi ustati s ljuljačke, bacanje legića u travu. Više puta sam već razgovarala s njim da se mora suprotstaviti, tražiti zaštitu od tete, međutim, on te dečke nikada nije tužio, jer se boji još goreg maltretiranja. Danas mi je stvar prevršila svaku mjeru kad je došao kući s čvorugom i bolnom glavom, jer ga je jedan od tih udario drvenom letvom od ograde po glavi. I ti dečki ne mogu biti puno stariji od njega, maksimalno godinu dana, dakle nije puno manji od njih. Moj M. nije nikakva bubica, on je snažan dečko i nije miran i povučen, naprotiv. Ali, nije agresivan i povlači se pred takvima.

Sad prije spavanja sam imala dugačak razgovor s njim o tome da su agresivci kukavice, da im mora pokazati da ih se ne boji, da mora zatražiti pomoć od odrasle osobe. Moj plan je da razgovaram s M. tetom i tetom ovih dječaka. Ne znam treba li razgovarati s roditeljima - ne poznam ih, kao ni tu djecu, jer su iz druge skupine, ali iz mog dosadašnjeg iskustva s agresivnom djecom znam da uglavnom doma baš ne štima i da im roditelji baš nisu raspoloženi za razgovor.

Dobro bi mi došao savjet nekoga tko je to prošao.

[marta]

Savjetujem ti da sto prije razgovaras s tetom. Zapravo mislim si da si vec trebala porazgovarati. Teta ce to rijesiti.
Mi smo Andriji objasnili da obavezno teti prijavljuje bilo kakvo nasilje.

[Bubica]

i mi, i B to redovito radi. Do sada se nije tužio na slično zlostavljanje, jednom su ga na judu veći decki uhvatili za riue i vrtili - to mu se nije dopalo, prestrasio se i drugi puta nije htio ići. Razgovarali smo, ja sam trazila dopustenje od njega da ja razgovaram sa trenerom i to mu je bilo drago, rijesili smo tako problem.

Dakle, obavezno razgovaraj s tetom i reci M da ces razgovarati, po meni je bitno da se djeca uvjere da ce im odrasli stavrno pomoci u rjesavanju njihovih problema.

[Bomballurina]

Zdenka, meni ovo zvuči tako nekako strašno za dijete. Svakako trebaš reći teti, ali i vrtićkom psihologu, jer, istina je što kažeš (i iz mojeg je iskustva tako) agresivna djeca obično imaju i obiteljskih problema i ja vjerujem da trebaju razgovor sa psihologom.
Ali nedavno je ovdje na forumu bio topic, ne sjećam se tko ga je pokrenuo, o zlostavljanju djevojčice u školi i majčinoj borbi protiv vjetrenjača sa školskom gardom profesora, pedagoga i psihologa. Bojim se da naše društvo nije još dovoljno senzibilno na ovaj problem, na žalost.
Tužno mi je zamišljati što mali M osjeća u momentu kad dobije šamar zato što se želi ljuljati ili napravi kulu od legića, a netko mu je obijesno sruši.

[sorciere]

ja sam se žalila tetama - i sve je opet bilo po starom.

već sam negdje napisala - da sam pričekala malu zlostavljačicu samu u garderobi, i objasnila joj da će ona od mene dobit batina jer sam veća i jača - i nakon toga je prestalo. :?

btw - danas je ta cura veća i jača od mene (može me složit u dva poteza), ali još uvijek ima neki strah od mene .

[anki]

ja isto mislim da trebaš razgovarati s tetama, prvenstveno zato jer ne znaš ko su ti dečki. ak se stanje ne popravi, onda ih potraži, pa po sorcinom receptu

[Mukica]

bas tak

[TinnaZ]

Mi smo imali sreće da je Franku tukla curica manja od nje (jedno 2 mjeseca svaki dan). Prvo nam je bilo nevjerojatno jer Franka ne da da je terorizira odrasli čovjek, pa kako onda Nika koja je manja od nje. Ali malo smo pratili i skužili da ona ustvari nikada ne tuče drugu djecu niti im vraća kada oni tuku nju. Samo viče iz pernih žila, "mamaaaaa tukao me, ili teeeeta tuče me". I kaj sad, one dvije se igraju iz drveta, ova je ispljuska, Franka viče, ali kasno je već da teta reagira (tete su nam ok).
I onda se mi dosjetili (Franka je jača), i rekli smo Franki "primi čvrsto Niku za ruke i reci joj Nika to nije pristojno". E bome je vježbanje trajalo mjesec dana svaki dan. I jedan dan dođe Franka sva vesela, kaže Nika me nije tukla primila sam je za ruke i rekla da nije pristojno. Franka 3 gdo., Nika 2,5 god.

[marta]

ovo su malo veci decki, i tu su vec neke manipulacije u igri, tipa necu ti biti prijatelj ako...
i to treba odmah reci tetama i inzistirati da one to rijese. nase tete su nekako izlazil na kraj s malim nasilnikom, ali ne uvijek. mislim, nemaju ni one oci na ledjima. zato dijete treba prijavljivati nasilje.

[Zdenka2]

Da, čitala sam topic o zlostavljanju one djevojčice i moram priznati da me je to dosta obeshrabrilo u pogledu funkcioniranja sustava. Sve ovo o čemu pričam događa se dok su djeca u vrtićkom parku, a park je jako velik i vjerujem da tete ne vide sve što se događa. Kajem se što nisam već žešće reagirala, ne samo savjetima mom djetetu. Mislim da je razlog taj što ja njega doživljavam kao jakog dečka, dominantnog, pa nisam pomišljala da se ne bi mogao obraniti od svog vršnjaka. Htjela sam čuti vaše mišljenje, a ono mi nekako potvrđuje moj plan djelovanja: razgovor s M. - želim da se obrati odrasloj osobi i da se verbalno suprotstavi. Razgovarat ću i s tetama i s psihologom, a razmišljala sam i o Sorcinom savjetu. Meni je negdje u duši žao te djece, ali osjećam kao svoju primarnu dužnost da zaštitim svoje dijete. Ne znam, ne bih se htjela obračunavati s djecom, ali mislim da bi jedan ozbiljni razgovor s tom dvojicom bio koristan i za njih i za M. INače, jučer sam pitala našu malu susjedicu koja ide u isti vrtić pozna li te dečke. Ona ih pozna i skužila sam da je jedan od tih dječaka dijete kojeg se sjećam iz jaslica (!) kao jako problematičnog. A otac mu tuče majku itd. Ali to nije taj glavni.

[TinnaZ]

razgovor s M. - želim da se obrati odrasloj osobi i da se verbalno suprotstavi.

Nama nije pomagao samo razgovor sa Frankom. Ona nije shvaćala kako da se suprotstavi. Morali smo to vježbati. Znači ja sam čučnula pored nje, primila je za ruke i rekla "primi Niku ovako za ruke i reci joj da to nije pristojno". Ne mislim da su mali nasilnici krivi, djeca u različitoj dobi različito komuniciraju sa okolinom. Naša Franka se npr. ponaša kao vođa prema vršnjacima i prema manjima od sebe, postroji ih i onda im govori kaj da rade, i ne prihvaća ne sa njihove strane (nađe načina kako da ih obrlati) Tako ih može navesti tko zna na što, a roditelji da polude.

[Ancica]

Mi isto vjezbamo. Ne primamo za ruke ali vjezbamo reci "Stani! Ne zelim da to radis." Do sada je taktika bila uvijek uspješna (uz dodatak da se okrene i ode ako rijeci nisu bile dovoljne jer "se ne igramo s onima koji nisu dobri prema nama" i da se obrati odrasloj osobi ako ni to nije dosta da se problem rijesi).

[Zdenka2]

Hvala i mi ćemo vježbati.

[TinnaZ]

Ne primamo za ruke ali vjezbamo reci "Stani! Ne zelim da to radis." Do sada je taktika bila uvijek uspješna (uz dodatak da se okrene i ode ako rijeci nisu bile dovoljne jer "se ne igramo s onima koji nisu dobri prema nama" i da se obrati odrasloj osobi ako ni to nije dosta da se problem rijesi).

Franka ove finese nije kužila, morali smo smisliti nešto jednostavno, bez alternativa. Znači ako curica opetovano nije prestajala niti nakon što je Franka počela vikati i zvati tetu, morali smo smisliti kako da je zaustavi.
Tvoja taktika mi se čini ok za klince iznad 3,5 godine.

[mmmama]

Gdje je taj stariji topic o djevojcici koju su zlostavljali u skoli?

Upravo citam knjigu Zenski bullying, odlicna je. Preporucam je svim mamama i tatama, pogotovo onima koji imaju djevojcice.

[sunca]

mi smo vukli taj problem od prvog dana jaslica i nikako ga nismo uspjevali rješiti. molila sam tete da obrate pozornost da dotično dijete ne maltretira mog sina jer se ovaj neprestano žalio i plakao da ne ide u jaslice, ali stanje se nije popravljalo.

sinu sam na kraju rekla neka mu vrati ako ga udari, ali on to nije uspjevao prakticirati, jer bi se raplakao čim bi ga ovaj mlatnuo. na svu sreću imali smo pauzu od vrtića od godinu dana jer sam ja bila doma i u to se vrijeme stribi dosta promjenio i nakon povratka u vrtić uspio se suprostaviti malom nasilniku i više nije imao problema.

i danas se ponekad zna žalit te me gnjavi ovaj, te me gnjavi onaj i onda ga samo podsjetim - ako si se uspio suprostavit malom iz vrtića možeš se suprostavit svima ostalima.

poanta priče je da mislim da tete i stručna služba tu najčešće ne mogu pomoći, a i dugoročno gledano dijete mora usvojiti neki način suprostavljanja i samoobrane.

[Girica]

Moj sin je imao sličan problem dva puta. Jednom su ga trojica u vrtiću uhvatili i izudarali što sam ja vidjela, i na vrijeme ih spriječila da nastave dalje. Rekla sam tetama ali nisu baš bile za suradnju. :shock: Onda sam rekla malim haharima da puste mog sina na miru i to je upalilo.
Kada se slično desilo drugi puta, otišla sam drugo jutro do ravnateljice, ona je zapisala imena malih zlostavljača i isto popodne došla u grupu, rekla tetama da napisu izvještaj (srušili su mi sina na tlo i lupili ga cipelom u glavu). Istina da su me tete poslije toga grdo gledale, kao i mame od tih hahara, ali od onda je bio mir. Znači, odmah k ravanteljici!
Ti hahari su bahati, vjerojatno ih doma tuku i onda se iskaljuju na nekome tko nije takav. Moj sin je inače jako komunikativan i uopće nije sramežljiv i povučen, niti je agresivan.
Sada ide u prvi razred. Bude li bilo kakvih nasilnika odmah ću do ravnatelja, psihologice, učiteljice a dečkima ću se osobno obratiti, kao i roditeljima. Bolje zato da toga ne bude

[mamalada]

Bravo Girica. Ja svoje učim da nikad, baš nikad ne počinju prvi, ali da se isto tako ne daju gnjaviti. Znam se, rijetko doduše, ali i uplesti pa izboriti pravdu za svoje kikače.

[mmmama]

Razgovarati s ravnateljicom, da. S tetama, da. Puno s djetetom, naravno. Ali s roditeljima malih zlostavljaca... Koliko cujem i citam, od toga bas nema neke koristi. Moje 2M su jos male, ali vec se jezim kad citam vase postove i kad pomislim sto nas mozda ceka.

[tiskar32]

ne spada u tu grupu ali moji idu u školu i sin mi je jako živ ali ne igra se baš sa drugom djecom dok ih neupozna.Kao po običaju namjerili se na njega razredni agresivci pa im je vratio ali kad ga ne maltretiraju jako ne želi vratit.Jučer mu kasžem da se mora branit a on mi kaže:pa mama,ja ne želim biti tako zločest i bezobrazan,ja nisam ko oni.Ja sam mu rekla da je to ljepo ali da ne može dozvolit da ga se maltretira.A jučer sam isto tako bila u školi i razgovarala sa učiteljicom od kćeri jer ima u razredu neodgojeno agresivno derište kojem nitko ne može stati na kraj.Dolazila je doma plavih nogu,uzima joj i uništava pribor-i ne samo mom djetetu već maltane cjelom razredu ali svi roditelji šute pa kao proći će samo od sebe.Pokušala sam sama malom skrtenut pozornost da to što radi nije ljepo ali ništa od toga pa sam rekla jučer razrednici koja je rekla da će pozvat mamu u školu na razgovor.Sad ćemo vidjeti dali će to išta pomoći.Sumljam.bajdvej,mali ide u prvi a kći u drugi razred

[ivana zg]

Podižem temu jer sam jako urujana i pod takvim stresom, da ovo pišem u suzama.
Mala mi ima3,5g i od uvjek voli ići u vrtić, nikad ne plaće kad je ostavljamo.
Uglavno, jako je druželjubljiva i obožava djecu.
Dok je ispočetka bilo sve dobro, u zadnjih 2 mjeseca sam prvp primjetila da mi svi ignoriraju djete i da se uvijek igra sama. Ako sretnenomo koje djete ispred vrtića, ona ga zove imenom, a oni samo stave ruke na lice, ne žele je pozdravvit. Ona ih grli i ljubi kada dođe z vrtić, ali oni je i dalje ignoriraju. Mislila sam problem je u njoj možda im je naporna, i pokušala sam s njom razgovarati ali ona je jednostavno takva osoba ili je još premala da shvati neke stvari.
No da se baš nitko od 26 djece ne želi s njom igrat
Jedno se vrijeme jako dobro slagala s jednom malom curicom agresivkom, i ako ju je ova znala koji put ugrist za prstić, lijepo su se slagale, a većina djece se i tako s tom malo nisu igrala.
Dečki su u skupini i ne žele ju u joj, a ona se želi s njima igrat. Vidjela sam svojim očima kada uđe u vrtić i zaleti se prema njima, kako je doslovce guraju. No OK djeca imaju pravo igrati s kom hoće. Curice obično hodaju ko zombiji i rijetke su koje se igraju jedna s drugom.
Govore mojoj maloj da je Fuj a ova doma dok to priča plače satima ko kišna godina (naravno trebalo je par sati da se to uopće izvuće iz nje)...i ako teta tvrdi da se oni međusobno igraju, i da je Ema jedno vrijeme bila glavna, a posebno je glavna kad se radi o pjevanju plesanju, igri skrivača i dramskoj itd. ja kad god dođem i stoji s strane ona je sama, sjedi blizu skupine koja se igra i gleda ih ili čak unutar skupine ali oni se prave kao da ona ne postoji.
MM je rekao da izmišljam, dok je on nije počeo voditi u vrtić i isto primjetio.
I taman kad sam htjela ići razgovarati s tetom, da je pitam u čemu je problem, zašto su djeca odjednom ama baš sva počela ignorirati i izolirati moje dijete- jer možda je u njoj problem pomislila sam, možda ona nešto radi što njima smeta pa su je odlučili izolirati na jedno vrijeme kao "kaznu", počela je dolazit kući u modricama.

Plava nogica, rukica mislila sam, pala , udarila se, možda su se međusobno malo počupali oko igračke, dječija posla, najbolje se ne mješat.
Kad ono nakon sati razgovora ona sva sramežljiva sa suzama, pa L.... me je udario šakom u trbuh, J.. me tuče svaki dan...drugi dan A... je udario nogom iza uha i ne želi mi dati da vidim...kad sam jučer vidila podljev SMRAČILO MI SE, udarac nogom u glavu iza uha, može značiti smrt...to nisu dječiji udarci tipa, čupanja, pljuskanja, to su karate udarci...

I kad sam ju pitala što je teta rekla; rekla je da ne plaćem

Totalno sam poludila...mislila sam da će reagirati tipa ovako; zašto si udario Emu, znaš da se to ne smije , ako ste se posvađali to se riješava ovako i ovako, sad se pomirite, dajte si ruku ili zagrlite se itd..........ali ništa.....ta djeca treniraju karate i ja nemam ništa protiv toga dok to ne isprobavaju na drugoj djeci...očekivala sam da će teta pričati s roditeljima ili baraem meni reći ali ništa...

Ti par dečkiji su konstantno agreivni ali teta se njima samo smješka kako su joj dragi, dok postoji ta jedna jako agreivna curica i na nju se tete deru i viču i vidi se da im nije baš mila, dok oko ovih titraju........

Dok je moja Ema imala 2g 2 puta je djetetu iz jaslica pričepila prste, i meni njena teta ne bi ništa rekla, da ja nisam uporna u pitanjima, i kakva je bila danas, je li nešto napravila............kad je to rekla, ja sam je pitala a kako ste mogli dopustiti da se to dogodi 2 puta...pa mi smo govorile ne, ne ali ona ne sluša; a ja njima..kako možete govoriti ne, ne u tom trenutku kada vidite da će djetetu pričepiti prste, slobodno ju povucite za ruku i odmaknite od vrata: mislim to mi je isto kao da djete gura prste u struju, a ti vičeš ne, pa naravno da češ se skočiti i odmaknuti ga, a ne čekati da ga struja sterse!!!

Ja sam otišla do tete u jaslicama i ispričala se i zamolila da se ispriča tim roditeljima jer mi je užasno bilo teško (to je bila druga skupina), pošto sam si samo mogla zamislit kako bi meni bilo da mi djete dođe doma s stučenim plavim prstima!!!!

Uglavnom MM je danas rekao teti za sve, a ona je molim vas rekla da ništa nije primjetila, pa će malo porazgovarati s dečkima.
Mene je odjednom nešto preplavilo i krenule su suze i bijes...sad vidim zašto moja mala više ne simpatizira tu tetu koju je prije obožavala, jednostavno je ova vjerovatno ignorira u bilo kojem smislu...a druga teta je 2mj na bolovanj koju obožava (mada su obje super, i ovu prvu je uvijek više voljela, pa kad sam vidjela da se to promjenilo, znala sam već tad da nešto ne štima ) i stalno imaju nove tete......

Čekam da se smirim, pa ću otići razgovarati s tetom i reć da ne želim biti naporan roditelj, da moje djete nije sveto i ne optužujem ni drugu djecu, ali da neću tolerirati karate udarce na mome djetetu, koje teta ne primjeti, pa tako ni ne reagira a to se ponavlja...reću joj da predamnom razgovara s tom djecom, i da zamoli njihove roditelje da isto tako razgovaraju s svojom djecom. Dogodili joj se još što, smatrat ću je osobno odgovornom i ići ču ravno kod ravnateljice.
Moje djete već 2 dana po 2 puta noću piški u krevet, od udarca nogom u galvu mogla je umrijet, a teta nije ništa primjetiLA??? Moja mala se srami, nikad ne želi ništa doma reći...ja sam već toliko poludila da sam joj rekla da se mora braniti, da ako on nju šakom, neka ona njemu vrati, pa će ju onda možda ostaviti na miru kad vidi da ga se ne boji...ali ona to ne kuži...zbunjujem ju...govorim joj ne smiješ se tuć...a sad smiješ vratiti ako te netko udara...

Baš me zanima kakva bi reakcija bila tih roditelja da moja mala njihovo djete udari šakom u trbuh...kakvi su osobno bi je ispljuskali!!!!

DO SAD NISAM HTJELA STVARATI PROBLEME, JER ME JE UVIJEK BILO STRAH DA ĆE MI TETA ONDA JOŠ VIŠE GRDO GLEDATI DJETE, ali sad me nije više briga.......

Moje mrvica je curica i ne želim da uči da je se smije zlostavljat pogotovo od strane dečkiju.

[Nena-Jabuka]

ivana, s tim vrtićem nešto definitvno, definitivno nije u redu, mislim, s tetama...
inzistiraj na razgovoru s njima, s psihologicom, otiđi obavezno kod ravnateljice.
djeca znaju napravit takve stvari, moja je malecka (2 god) nedavno došla s modricom ispod oka, teta mi je odmah rekla da ju je jedna curica udarila, ja nisam ni pitala koja, događa se...kikači su, ne uzrujavam se ako se ne ponavlja...
Osobito što znam da te iste tete, i druge tete iz tog vrtića, i ravnateljica (koja je odlična i valjda je zato i takav vrtić) uvijek reagiraju i nešto naprave kad se bilo koji roditelj na nešto potuži ili potraži pomoć ili kad one primijete problem (kao što su primijetile da dečki previše imitiraju Ben10-a, mašu "mačevima", iskazuju previše agresije) .Onda razgovaraju s djecom, mole roditelje da ne daju djeci da gledaju tako puno agresivnih crtića i ne kupuju im oružje kao igračke, uče ih da se slažu, da razgovaraju, da se ispričaju, pomire...
Mislim, stalno se događaju i podbadanja, i nekakvi mali sukobi i kod starijih i mlađih grupa, to se stalno događa, ali ovakvo nešto kao što si ti napisala, da dugo traje, tete nikako ne smiju ignorirati, u najmanju ruku moraju ti podrobno objasniti o čemu se tu radi jer su stalno s tom djecom, a nijedno malo dijete ne zna samo to objasniti niti shvatiti što se događa, koliko god to roditelj pokušao iz njega "ispipati".

[ivananeda]

Ima li neke sanse da se promeni vrtic, grupa ?

[dutka_lutka]

Draga ivana zg, prvo da kažem da mi je jako žao što vam se ovo događa.
Imala sam i ja sličan problem, otvorila sam i temu, a u međuvremenu sam došla i do nekih zaključaka.
Kod nas se sada stanje smirilo, uz pomoć gđe psiholog.
Ovu staru temu dosad nisam ni vidjela.

Kako sad tom nasilju stati na kraj?

Ja ti savjetujem ne da ti deš razgovarati s tetom, nego da tražite termin za individualni razgovor s obje tete. U našem vrtiću organiziraju se takvi ind. razgovori na zahtjev roditelja (oko pola sata). Tako ćete imati vremena dobro pretresti taj problem, i čuti kako ga tete planiraju riješiti, a možete i vi dati prijedloge za njegovo rješavanje. Bilo bi najbolje da na razgovoru budete i ti i TM, mislim da će vas tako ozbiljnije shvatiti. Jedino ako dobijete termin tek za 5 dana, možeš i prije ti razgovarati s tetom. Ako tete ne žele ugovoriti termin, ja bih se obratila stručnoj službi: pedagogu ili psihologu, koji onda treba organizirati razgovor s tetama i po potrebi se uključiti.

Ne znam ostaje li ti dijete u dežurstvu. Predložila bih ti da svakako po dijete dođete dok je tamo jedna od njene dvije tete. Odmah pitaš tetu je li bilo sve u redu taj dan. Kad preuzmeš dijete, pitaš je kako je taj dan bilo u vrtiću i je li je tko tukao, gurnuo ili sl. Ako ti se dijete požali, odmah se obratiš teti i događaj prijaviš, pitaš je zna li što o tome i kako ćete dalje. Ima li dijete vidljivih ozljeda, pokažeš ih teti. Ako je psiholog / pedagog još u vrtiću (pogledaj njihovo radno vrijeme), odete k njemu pokazati ozljede. Kod kuće slikate masnice i ostalo. Slike izradite (isprintate ili date fotografu na izradu).

S obzirom na to da si napisala da se radi o više djece (dječaka), po meni je to povod za roditeljski sastanak, čije organiziranje treba tražiti od teta. Na sastanku ti i TM iznesete sve ovo pred svim roditeljima, uz popratne fotografije.

Pišeš da se radi ponekad i o ozbiljnijoj ozljedi, podljevu iznad uha. U tom slučaju treba odmah otići djetetovom pedijatru koji će napisati potvrdu o ozljedi djeteta. Tu potvrdu možeš pokazati zdravstvenoj voditeljici, te tražiti da se uključi u rješavanje problema. Isto tako, ja bih potvrdu predočila prilikom razgovora sa tetama, pedagogom, drugim roditeljima itd. Pretpostavljam da je ponavljanje takvih ozljeda, nažalost, osnova za tužbu protiv teta, vrtića i roditelja tih dječaka.
Ako se podljev još uvijek vidi, vjerojatno nije kasno ni sada otići pedijatru.

Malenu isto treba uputiti, kod nas su tete tražile da im malena takve stvari odmah prijavi. Ona to ranije nije činila jer je valjda dobila dojam da tete baš i nisu zainteresirane. Ja sam svojoj rekla da odmah viče: "Teta! M. me tuče!", a i inače da se više drži u blizini teta.

Psihologinja se može uključiti u grupu, te pratiti interakciju djece. Mi smo se, primjerice, dogovorili, da ona malo s tim dječakom (radilo se samo o jednom dječaku) poradi na komunikaciji. Je li ponekad ljut, kako onda reagira i sl.

Napisala si da sada malena mokri u krevet. Mislim da bi dobro došla pomoć vrtićkog psihologa tvom djetetu, da se na neki način trauma smanji, i da dobije savjet kako se postaviti u grupi.

Želim ti da se problem brzo riješi u interesu svih, a ponajviše tvoje malene!

[pomikaki]

Tete ne smiju takve stvari ignorirati, ali vjerojatno puno toga ne mogu spriječiti.
Naravno da ćeš razgovarati s njima i tražiti da rade ono što bi trebali.
Ali čak i kad bi radile sve po pravilu, mislim da bi tvoja curica mogla i dalje doživjeti razna maltretiranja koja je teško spriječiti, jer kako je opisuješ (pročitala sam i onaj tvoj post na drugoj temi) čini mi se da na pretjeran način traži pažnju zbog nesigurnosti, i to je čini idealnom žrtvom. Znam jer sam i ja imala neke od tih modela ponašanja.
Ona mora naučiti kako se braniti. Moja nećaka je u jaslicama naučila razne obrambene povike, pa tako čim je takneš viče "nemoj me tući!" i "neću ti to dati!". Tete ih očito planski uče da se i sami glasno brane, a i njima je tako lakše primijetiti kad dođe do svađe i reagirati na vrijeme.
Ona mora i steći samosvijest, svijest o svojoj vrijednosti. Kažeš da trči za djecom koja ju odguruju, druži se s onima koji je zlostavljaju, unosi se u lice djeci koja pokrivaju lice rukama. Također je jako dobra u svim aktivnostima kojima dobiva publiku - pjevanje, recitiranje, gluma.
Teško je dijete uvjeriti kad ima takvu potrebu za pažnjom da će je lakše dobiti ako se ne trudi toliko, i mnogi uče na teži način, jer tu pažnju žele sad i odmah, ne mogu se kontrolirati i čekati. Ako joj želiš pomoći, pokušaj je promatrati i doznati što joj nedostaje, zašto toliko traži pažnju.
Također je moraš uporno učiti i dokazivati joj da se ne druži s onima koji je udaraju i ignoriraju. Ja ne bih govorila da su to loša i neodgojena djeca, umjesto toga naglašavala bih njezinu vrijednost. Uči je da nije zaslužila da se netko prema njoj loše odnosi. Neka takvu djecu izbjegava i neka se od njih glasno brani, a pažnju posvećuje onima koji su joj prijatelji.

[dutka_lutka]

Ovo o fotografiranju i liječničkoj potvrdi sam ti napisala zato što, prema mom iskustvu, kad se obratiš tetama, pedagogu itd., prvo što će ti reći je da su djeca u toj dobi sklona izmišljanju i preuveličavanju, te da na taj način dijete želi privući pažnju roditelja.
Dakle, negiraju problem.

Tete pokušavaju i opravdati udarce, kao, možda je tvoje dijete uzelo igračku tom drugom djetetu, i tak.

A nakon dva tjedna, hajde ti dokaži da se radilo o ozbiljnom udarcu, podljevu, ogrebotini i sl. I meni su rekli da sam hipersenzibilna, valjda zato što ne dam da mi dijete tuku u vrtiću. :bez komentara:

[ivana zg]

Hvala Vam punoooo, ja se sva tresem jer me toliko pogodilo to tetino-nemam pojam!
I ja sam mislila da moja mala laže, i zato sam htijela ići tetama na razgovor da malo obrate pažnju, da vidimo je li izmišlija ali kad sam vidjela masnice....MM govori da nisam normala, ali ja mislim da zbog samog stava mog djeteta koje stalno traži pažnju (jako je zahtjevna po tom pitanju), želim te neke stvari riješiti odmah sad u vrtiću, u startu...šta će bit kad krene u školu ne želim ni pomisliti....neznam kako da joj ugradim tu sigurnost i samosvjest, kako da joj objasnim da se prijatelji ne mogu kupiti igračkama...kako kad ona ne želi samo pažnju, već igru i druženje i stvarno se s "normalnom" djecom uvijek prekrasno igra.
Četvrtkom imao kao informacije...problem je što je teta br.2 bolesna već 2 mjeseca i svaki dan imaju novu zamjenu a teta br.1 inače krasna, čini mi se već godinu i pol ima nekih osobnih problema, jer smo često komunicirale pa vidim da se dosta promjenila, da je pod stresom, malo i nervozna, ne više tako nježna i pažljiva već više sve to glumi jer je preopterećena...ali to ne znači da si može dopustiti da ne primjeti toliku količinu agresije u grupi!!!! (ja studiram predškolski odgoj, i njezin posao i struka mi nisu totalno strani)

[Nena-Jabuka]

.....ja se sva tresem jer me toliko pogodilo to tetino-nemam pojam!....

....neznam kako da joj ugradim tu sigurnost i samosvijest,

ne samo iz postova na ovoj temi, nego i iz drugih, nekako sam stekla dojam da moraš malo i svoju sigurnost "stabilizirati", jako te potresu stvari, vijesti ili događaji, pa i tvoje vlastite misli, izazovu baš bure i oluje, bar ih tako opišeš,
a možda dijete i to primijeti, osjeti...
nemoj me krivo shvatiti, možda pucam u prazno, znaš i sama da sve to na forumu može djelovati vrlo varljivo jer tu iznosimo misli i stavove, opisujemo emocije, a postupci u stvarnosti i naše djelovanje ne moraju biti tako dramatični...
cure su ti rekle jako dobre i vrlo konkretne savjete, izvući ćete se iz toga, to je jedna faza, bit će i drugih, pa trećih, riješit će se...

[ivana zg]

ne samo iz postova na ovoj temi, nego i iz drugih, nekako sam stekla dojam da moraš malo i svoju sigurnost "stabilizirati", jako te potresu stvari, vijesti ili događaji, pa i tvoje vlastite misli, izazovu baš bure i oluje, bar ih tako opišeš,
a možda dijete i to primijeti, osjeti...
nemoj me krivo shvatiti, možda pucam u prazno, znaš i sama da sve to na forumu može djelovati vrlo varljivo jer tu iznosimo misli i stavove, opisujemo emocije, a postupci u stvarnosti i naše djelovanje ne moraju biti tako dramatični...
cure su ti rekle jako dobre i vrlo konkretne savjete, izvući ćete se iz toga, to je jedna faza, bit će i drugih, pa trećih, riješit će se...

istina je dosta sam osjećajna i impulzivna osoba, jako reagiram na nepravdu i tuđu bol nekad samo u glavi, a nekad vjerovatno i dramim...često se krivim za taj njezin osjećaj ne sigurnosti

,...mislim ako ga ja nemam, ne mogu odglumiti da ga imam, jer djete to osjeti, vidi u ponašanju ( mada eto mene ljudi ne vide kao nesigurnu osobu)...a i možda je krivo odgajam u smislu da sam pretjerala kada se radi o obzirnosti prema drugima...nemoj lupat probudit ćeš susjedu( a susjeda npr. lupa kad god stigne i briga je za djete), nemoj to drugi će plakat, pusti, oprosti...ne pljuj ne bacaj hranu, druga djeca npr. nemaju što za jesti, pa plaču...ne trgaj igračku, mama i tata su puno radili da bi je kupili...

...ali kad joj govorim ne smiju te drugi tuć (ni ti njih), ne slili djecu da se s tobom igraju, dovoljan ti i jedan prijatelj, pametna si, lijepa, lijepo pjevaš, crtaš, igraš se, imaš veliko srce ali to ne znači da moraš sve grliti, djeci to nekada smeta- ne doživljava me...kažem joj ako ti neko kaže da si fuj, ti mu reci da to nije lijepo govoriti, i da ti nisi fuj,već dobra i pametna djevojčica....išle smo to odglumit, ali ona čak kad to glumimo, počne plakat, toliko joj djeluje stvarno....

[madi]

Također imam iskustva s ovom temom i sama više sugeriram svojoj djeci da izbjegavaju konflikte al problem je što drugi roditelji malo vremen s svojom djecom provode da bih ih mogli posavjetovat ili im ukazati na porobleme koji se iz malih nogu gomilaju i onda se pitamo zašto se događa nasilje u vrtiću,školi,vani kad odrastu...
Mislim da je potrebno na ukazivanje problema tetama jer ako ti ne pokreneš nešto onda niko neće zaštiti tvoje djete osim tebe

[Pipi_pipi]

Draga Ivana..bas me dirnuo tvoj post, a kako sam danas i slucajno naletila i na onaj post u topicu za nadarenu djecu, stvarno me steglo oko srca. Ne mogu ni zamisliti kako ti je, znam da kad je moja mala bila na privikavanju u vrticu pa kad bi dosla po nju doslovno se rasplakala od srece, a ja skupa s njom(no to je sad iza nas).

Vidim da si jaako emotivna i brizna mama, zelis svom djetetu najbolje, a ne znas kako mu pomoci ,a na zalost ne mozes biti s njom u vrticu svaki dan. Ne znam dali si pokusala jos razgovarati sa tetama, one bi trebala po meni jedan cijeli dan posvetiti tvojoj maloj(sto se tice igranja s drugim klincima), posto jedino i samo nju ne prihvacaju u grupi, ako se ostala djeca medjusobno igraju, a nju odguruju od sebe(a i kazes da ju i tukuuu), to je dovoljan razlog da se tete pozabave s tim problemom, to im je poso. Zamoli ih da one kao strucne osobe pokusaju tvoju malu pokazati ostaloj djeci kao dio grupe, kao nekog s kim trebaju dijeliti igracke i aktivnosti tokom boravka u vrticu, neka zainteresiraju ostle za nju, mislim da samo one kao adekvatne osobe tamo mogu nesto uciniti, ako je vec doslo do toga da ti malena doma place i ocito ima vec lagane traume od svega, zamoli ih da ostanes jedan dan u vrticu kako bi vidjela sto se zapravo dogadja, reci da ti malecka pati da je vidno nesretna i kod kuce te da ne zelis da se to vise nastavi. Tete bi trebale biti spremen s tobom na suradnju da se to podhitno rijesi, kako malena ne bi stekla averziju prema svoj djeci i drustvu opcenito. Nije ugodno kada te svi odbacuju i udare jos k tome, nesretne ste i ona i ti. Na tvome bih mjestu bila uporna i svaki dan tetama na lijep nacin ukazaivala na situaciju, ispitivala ima li pomaka, pitala mogu li ostati barem pola sata na vratima da vidim kako stvari idu, pokazati im da sam cvrsto odlucila da se moje dijete osjeca dobro u grupi i svojoj kozi!!

Zamolil ih da ju pred tobom lijepo pitaju sto bi ona zapravo htjela raditi u vrticu, ko joj se svidja i sto ju najvise zaboli, rastuzi tokom boravka. Gle ti na sve to imas pravo kao roditelj, nije to neka glupost pa ti sad panicaris i ocekujes kraljevski tretman za svoje dijete, ovo su vec ozbiljnije stvari! Ako primjetis da i dalje nema pomaka, ocito tete nisu bile spremene toliko za suradnju ili nece uopce biti pa usprkos tvojoj uporonosti(koju bi trebala sprovesti odlucno i cvrsto!)...mozda bi trebala razmisliti da ju upises negdje drugdje, ne znam dali ide u drzavni ili privatni...Ne zelim pljuvati po drzavnim, ima ih divnih, ali neki su prebukirani pa tete bas nemaju vremena za sve. U nekim privatnima je manje djece, drugaciji je pristup i tete su i vise nego spremene na suradnju, rjesava se svaka sitnica kad roditelj zatrazi, a i one same poduzimaju mjere bez upozorenje od strane nas mama itd(moje iskustvo s malom i privatnim)...

I sama kazes da tete nisu fer, dozvoljavaju nasilje od strane djecaka, a onu curicu spotaju kad stignu, kakav je to primjer ostalima, uce ih nepravdi od malih nogu, uzas. U vrticu bi svatko ko napravi spacku trebao biti jednako "kaznjen", tj. upucen na pravi put s objasnjenjem zato to nije bilo uredu te ostalo. Mogu si misliti koliko onda vode brigu jel ti se mala s nekim igra ili sjedi sam u kutu...

Takodjer probaj pitati dijete kada dodjete kuci, sto bi ona zapravo htjela, dali ju mozda zanimju neke druge aktivnosti, sto najvise voli raditi, dali joj je dosadno u vrticu ono sto drugi rade tokom dana, zeli li ona mozda neke druge igre s ostalima. Moguce da je u njenoj glavici zelja da je sve to puno kreativnije u vrticu pa ponekad neki klinci ne razumiju sto ona zapravo zeli, jer je njima dovoljno buljiti u zid, mozda neka aktivnost van vrtica malo pomogne..Ali sve jedno to nije dovoljan razlog da je ona bas toliko izdvojena iz grupe....Eto isprike na dugom postu, ne solim pamet, samo me jako uzrujalo sve ovo(a di ne tebe) te sam htjela reci sve ono sto mislim da bi moglo pomoci..Javi kako napreduje...cmokac malenoj

[Pipi_pipi]

Hehehe...previdjela sam post od data_lutke(potpisujem)...najbitnije je ne sutjeti...trebas se izboriti, jer mislim da si napisala i nesto u smislu da te jako pogodilo ako je tvoja malena nekome nesto "ucinila" pa si odmah reagirala, ispricavala se itd...kad bi svi takvi bili, a vidis da nisu, ocito je neke roditelje briga sto im je dijete nasilno..tako sad odmah reagiraj jer je nesto ucinjeno tvom dijetetu...Znam po sebi, kada bi se do besvjesti ispricavala i zbog nekih sitnica...ali isto tako nisam dozivila da je nekog bilo briga da meni uputi koju rijec, znam da mi je malu u parku jedan petogodinjak iz cista mira gurnuo na tobogan, a mama je pogledala i nastavila citati casopis grrrrr....Taj put sam sutila, ponovilo se jos koji put slicno, a onda mi je prekipilo i cijeli kvart me je cuo, od tada mame i malog vise nema u parku..I od tada sam se malo oslobodila te reagiram, dosta je bilo samo fino, fino, a drugi se smiju..pih