Citiraj Lovelife prvotno napisa Vidi poruku
Nisam bas sigurna koliko je dobro reci u “najranijoj” dobi, ili možda ja ne znam na koji način bi objasnila..
Meni se čini da je bolje reci kada dijete malo poraste i osvjesti sebe..
Sto znaci “najranija” dob?
Mi smo sa svojih 35-40 godina zbunjeni i pola nas je u šoku zbog toga bilo kada smo čuli dijagnozu i prognozu, šta neće biti dijete..
Probat cu to pojasniti iz perspektive posvojitelja... preporuca se do 7. godine reci bas zato da djetetu to bude dijelom njegova identiteta, a ne da mu bude sok kasnije kad sazna naknadno. Pretpostavljam da i za ovu problematiku postoje slikovnice kao sto postoje i za posvojenu djecu kako bi im se priblizilo da postoje razlicite obitelji i da obitelji nastaju na razlicite nacine.
Osobno oduvijek zagovaram da se djetetu kaze, ali razumijem da nismo svi isti. Smatram da uvijek postoji “opasnost” da dijete sazna od osobe koja nije roditelj, a i zbog zdravstvenih razloga (obiteljske anamneze i genetike) mislim da je dobro da zna. Kao sto sebe ne smatram manje majkom svog posvojenog djeteta, tako pogotovo roditelje djeteta iz doniranih gameta ili embrija ne smatram manje roditeljima jer nisu davaoci genetskig materijala (namjerno necu reci da nisu bioloski RODITELJI).