Posvojitelji imaju "hodogram" koji moraju poštovati. Sve drugo bila bi protuzakonita ludost.
Naše posvojiteljsko iskustvo obuhvaćalo je pričanje istinite "Priče o curici" od prvog dana. Okosnica priče bila je mala curica čiji se roditelji nisu mogli brinuti za nju + muž i žena koji nisu mogli imati djecu + teta u CZSS koja je znala da curici trebaju novi roditelji pa ih je spojila.
Ispočetka (s godinu i pol) jako pojednostavljena priča za laku noć, ali svaku večer ista. Kako je dijete raslo tako je i priča dobivala nove detalje. S obzirom na to da je jako rano počela postavljati pitanja kako je uopće dospjela u trbuh prve mame (tete koja ju je rodila), priča je dobila i sve detalje uz pomoć dječje enciklopedije. Negdje s 3 godine baratala je izrazima spolni odnos, penis, vagina...na zgražanje rodbine . To joj je bilo potpuno prirodno kao i cijela njena priča.

Zato ne vidim razlog zašto se i vaša priča ne bi mogla na jednak način ispričati. Naravno, uvjet je da i rodbina zna za to, da ih dijete ne šokira za ručkom .