Djeca iz postupaka s doniranim gametama, planirate li im reći i kako i kad?

[čokolada]

A gle, Beti, ako ti ni inače nije problem lagati djetetu, onda svakako možeš savjetovati šutnju i u ovom slučaju.

[sirius]

A gle, Beti, ako ti ni inače nije problem lagati djetetu, onda svakako možeš savjetovati šutnju i u ovom slučaju.

Ma nije ti to laž. To je samo zaobilazenje istine.

[Beti3]

Ma nije ti to laž. To je samo zaobilazenje istine.

Čak nije ni zaobilaženje, prije bih rekla da je saživljavanje sa tom gametom, duboka spoznaja da je to dio tebe. Da nije nešto tuđe.
Ok, može se reći i zavaravanje same sebe. Neka bude, ali djetetu je posve nebitno u čijem je jajniku ili testisu ta stanica nastala. Kao što je nebitno reću djetetu da se začelo u laboratoriju, na moru ili u bračnom krevetu.

Zakon kaže da je dužnost reći do 18.godine jer punoljetna osoba tada može vidjeti tko je davatelj ili ne može, jer je anonimno...uf, koje su to komplikacije. Osobno bih prekršila takav zakon. I šutjela.
Dopuštam da nisam u pravu, naravno.

[Peterlin]

Čak nije ni zaobilaženje, prije bih rekla da je saživljavanje sa tom gametom, duboka spoznaja da je to dio tebe. Da nije nešto tuđe.
Ok, može se reći i zavaravanje same sebe. Neka bude, ali djetetu je posve nebitno u čijem je jajniku ili testisu ta stanica nastala. Kao što je nebitno reću djetetu da se začelo u laboratoriju, na moru ili u bračnom krevetu.

Zakon kaže da je dužnost reći do 18.godine jer punoljetna osoba tada može vidjeti tko je davatelj ili ne može, jer je anonimno...uf, koje su to komplikacije. Osobno bih prekršila takav zakon. I šutjela.
Dopuštam da nisam u pravu, naravno.

Ne bih se usudila raspravljati tko je u pravu, jer zaista ne znam odgovor, aliiii da sam u takvoj situaciji, vodila bih računa da postoje nasljedne bolesti i stanja o kojima treba voditi računa u ovakvom slučaju. A ako se činjenice otkriju tek kad nastane problem, lako se može dogoditi veliki gubitak povjerenja i trajno narušiti odnosi roditelj-dijete... Dakle, ja bih ipak rekla istinu svom djetetu, a na tragu pitanja iz početnog posta - jako bi mi dobro došla nekakva slikovnica ili set uputa prilagođenih npr. sedmogodišnjaku ili desetogodišnjaku, da dijete može početi prihvaćati neke stvari koje će kasnije i shvatiti /razumjeti.

[jejja]

Neka bude, ali djetetu je posve nebitno u čijem je jajniku ili testisu ta stanica nastala. Kao što je nebitno reću djetetu da se začelo u laboratoriju, na moru ili u bračnom krevetu.

Uf, ovo se ne bih slozila. Mislim da je bitno, zato smo tako jako i radili na slikovnici "Roda koja je trebala pomoc" koja objasnjava da su sva djeca ista bez obzira na koji nacin nastala, da shvate da nisu drugacija, manje vazna, umjetna.. da mama i tata nisu lose osobe jer su isle na mpo, da je medicina zakon stvar... vazno je, pricati o tome kako su nastali, skidati stigme. Vazno je reci- toliko ste zeljeni i srecom postoje divni ljudi koji su nam dali djelic sebe kako bi vas mogli imati. Kqko cemo normalizirati ista na svijetu ako ne pricamo o tome, ako skrivamo? Da, nikoga se ne tice , ali s obzirom da zivimo u zemlji gdje vole ljudima oduzimati prava, upirati prstom u "drugacije" - bitno je.