Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
Čak nije ni zaobilaženje, prije bih rekla da je saživljavanje sa tom gametom, duboka spoznaja da je to dio tebe. Da nije nešto tuđe.
Ok, može se reći i zavaravanje same sebe. Neka bude, ali djetetu je posve nebitno u čijem je jajniku ili testisu ta stanica nastala. Kao što je nebitno reću djetetu da se začelo u laboratoriju, na moru ili u bračnom krevetu.

Zakon kaže da je dužnost reći do 18.godine jer punoljetna osoba tada može vidjeti tko je davatelj ili ne može, jer je anonimno...uf, koje su to komplikacije. Osobno bih prekršila takav zakon. I šutjela.
Dopuštam da nisam u pravu, naravno.
Ne bih se usudila raspravljati tko je u pravu, jer zaista ne znam odgovor, aliiii da sam u takvoj situaciji, vodila bih računa da postoje nasljedne bolesti i stanja o kojima treba voditi računa u ovakvom slučaju. A ako se činjenice otkriju tek kad nastane problem, lako se može dogoditi veliki gubitak povjerenja i trajno narušiti odnosi roditelj-dijete... Dakle, ja bih ipak rekla istinu svom djetetu, a na tragu pitanja iz početnog posta - jako bi mi dobro došla nekakva slikovnica ili set uputa prilagođenih npr. sedmogodišnjaku ili desetogodišnjaku, da dijete može početi prihvaćati neke stvari koje će kasnije i shvatiti /razumjeti.