Moj je u gace kakao još 2-3 mjeseca. Zuta, imaš temu za to.
Moj je u gace kakao još 2-3 mjeseca. Zuta, imaš temu za to.
Moja je do 3. godine piskila i kakala u sobi iza vrata na podu, pokraj tute koja je stajala tamo. Tako je bilo navečer doma i vikendom. Zahebavala me užasno dugo. Ako bi ju stavila na tutu ili wc bacala bi se i udarala glavom o pod/zid.
U vrtić je išla jedina s pelenama dok mi teta nije rekla da ih u vrticu uredno skida i ide na wc. I da joj ne stavljam više. Ja kažem teti da doma ne nosi pelene, ali da sve obavlja po podu i da me brine hoće li u vrticu tako. Neće, skinite joj. I tako, nije ih vise nosila, ali ne mogu se sjetiti kad je doma krenula na wc.
Mlada je sad 2 godine. Zadnjih mjesec dana nema pelenu kad smo doma (navečer i vikend). 1x je piskila u tutu, 1x kakila. I još je 77 puta piskila na pod. U vrtić ide s pelenom. Nemam opciju spojiti vise od 2 dana biti s njom doma da uopće ne vraćamo pelenu. Ali me to ni ne muci. Do škole će valjda skinuti pelenu .
Recikiram, Tj. odvajam sve živo i neživo, ali me to užasno živica. Ljudi koji ostavljaju sve svugdje. Ne vjerujem u sustav. Ne znam sto se točno s odvojenim otpadom događa... a čak i da se dogada nešto jako pametno i korisno, mislim da su to skroz neznatne stvari uz suvremeni način života, potrošačko društvo i industriju koja prati to društvo da isproizvede sve sto “nam treba”, promet (cestovni, avionski, brodski)... ljudi su općenita ekološka katastrofa i samo neki veliki veliki pomaci imaju smisla. Čaša od vrhnja koju sam ja odvojila mi je onako... neš ti pomaka u svemu tome. Mislim, odvajam... ali ne vidim veliki smisao u tome.
kako funkcionira nošenje jestivog ulja na inu, jeste to nosili? to se prelije negdje ili šta?
tang ja jos nisam noslia, ali kod njih uzmes lijevak s kojim prelijes u neku posudu. tako su meni rekli na Ini.
lijevak uzela al jos vrijedna bila nisam.
tad su mi rekli da ne znaju hoce li projekt zaziviti.
a to doma ne možeš s trakturom skuplajti u neku veću flašu ili jednostavno zasipaš u teglu od krastavci, ako je imaš kud staviti
Ja čak ne vidim toliko to odvajanje primarnim problemom. Pa primarni problem je valjda proizvodnja i konzumacija? Ono, uvijek nosim platnene vrećice, ali si kupim 15 majici i 20 cipela koje mi ne trebaju. Ali, nisam uzela najlonsku vrećicu i odvojila sam, zdrobila i stavila u odgovarajući kontejner kutije od cipela. Ne mislim na nikoga posebno ovdje, ali često čujem taj argument - ja odvajam sav tekstil i nosim u reciklažno. A ne bi li prva ideja bila da kupuješ manje tekstila?
No dobro, lako meni nezintetesiranoj za modu o tome . Ili da sad kažemo da svi trebamo prestati kupovati stvari iz Kine i Pakistana i turistički putovati. Turizam je isto ekološki problem.
I ja jedini smisao u odvajanju vidim u nekom buđenju svijesti, i za sebe, ali prvenstveno za djecu. Je li na forumu nedavno bio link da današnji mladi ne vjeruju da će dočekati mirovinu i ne štede za nju, a prvi razlog je sto misle da su ekološki problemi preveliki?
Čula sam davno da su npr. 1864. napravili veliku studiju o problemima u budućnosti, i najveći je bio taj sto se očekivalo da će ulice gradova biti pretrpane konjskim izmetom. Onda su izumili automobil... hoću reci... budućnost će biti već nekakva i tko zna koji izum će nas “spasiti”, ali svijetu treba neki veliki preokret kad je ekologija u pitanju, ovo odvajanje otpada mi je onako bas, ne znam... kao, tješimo se da nešto radimo.
aha, ja sam jednostavno prelila u teglu u koju sam imala i držala pored kante za smeće u ormaru, ne frigam baš nešto puno, ali sad se tegla napunila i mislila sam da mogu to samo tamo negdje prelit. Sad sam tek gledala na web stranici o tome, pa nisu baš previše objasnili, samo vidim da u Splitu ima cijela jedna lokacija.
bubilo, ja se s tobom slažem!
počesto mi sve te stvari izgledaju kao nekakvo tješenje same sebe
ali u toj brizi za okoliš ja sam odlučila pod broj jedan stavit svoje mentalno zdravlje, jer je to sve skupa područje tako puno grižnje savjesti da mi se čini lako izludit
moj buraz radi na tankeru koji skuplja ulje i poslije prevažaju u neku tvornicu. ja ne frigam baš ( ako je tu pomfri i pohanci ), ono malo kaj imam ulja to pojedemo
Zaboravila sam dodati, a još nisam isprobala
1- detergent u rinfuzi, kod gl. kolodvora, Žabac
2- hrana za cucke u rinfuzi, kod Dolca
Odvajala sam religiozno. Sve dok nisam vidjela da kamion za papir prazni sve kontejnere redom. I onda još saznala da sve skupa potrpaju u kazete na smetlištu čak i kad se doveze odvojeno (što ljudi sami donesu). Tu sam zaključila da nisam tolika budaletina.
Sad odvojim samo ono što znam da će ljudi pokupiti i odnijeti 4 sekunde nakon što stavim vrećicu pored baje, tipa pet ambalažu, limenke i sl. U dućan i na placu nosim svoje vrećice, kupujem robu samo kad mi se nešto podere, što mogu kupiti u rinfuži kupim a za smeće me više srce ne boli što pobacam sve na kup.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Ali ne promjeniti ništa i ne raditi ništa po tom pitanju isto nije rješenje. Barem meni nije.
Nije rješenje ne raditi ništa. Ali nije riješenje u više reciklaže. Rijesenje je u manje konzumacije, pa onda i manje proizvodnje. (A onda je Svizac zamotao čokoladu). Jer nije problem samo smeće koje ostaje nego i zagađenje koje se dogodi dok se svi ti proizvodi proizvedu i distribuiraju na svaki milimetar na drugoj strani zemlje. Koliko često jedemo bizarne stvari koje rastu oko nas, ali je trgovačkom lancu bilo jeftinije, pazi jeftinije... dovesti trešnje iz španjolske. Jednom sam vidjela i grožđe iz Vijetnama u Sparu. Ne želim ni znati što se sve događa da bi to grožđe živo i zdravo došlo u Zagreb.
Zašto pričamo samo o svakodnevnoj plastici od hrane i kozmetike doma? Što je s elektroničkim otpadom npr.? Koliko njega stvaramo? Koliko često nam baš treba novi mobitel? I koliko smo svjesni da se skoro svaka stvar koju uzmemo u ruke sklapa od dijelova koji su proizvedeni i distribuirani preko cijele zemlje - koliko se zagađenja pri tome dogodilo?
Pola stvari sad tu lupam iz glave, ne znam točno je li netko na svijetu uspio nešto pametno smisliti s reciklažom... a i ono malo informacija koje mi zvone u glavi je da se neke stvari (npr. neka plastika), ni ne mogu reciklirati, da se isto ne troše bas zanemarivi resursi energije na reciklažu... sigurno Skandinavci rade nešto super pametno u vezi toga, ali dok ostatak svijeta svoj otpad i svoje smeće gomila na brdima uz gradove ne vidim tu neku sreću.
Ali evo stalno razmišljam o tome... i za sebe sam npr. zaključila da ću vise napraviti ako prestanem slaviti dječje rođendane u igraonicama nego ako odnesem 5 vreća plastike u kontejner. Dakle... klinci slave ročkas u igraonici. Pozovu sve koje znaju i dođe 30 djece. Donesu 2 milijarde poklona koje ja zovem “kinesko smeće”. Ne zato jer brojim nekome sto je i koje vrijednosti kupio nego zato sto ljudi nisu normalni kod tih rođendana. Zbilja ne gledam vrijednost, djeca su znala dobivati poklone i po 20 kn (1 autić i 1 čokolada), i po 300 (jedna dobrostojeća obitelj). I nekako mi budu i draži ovi “jedan autić”. Da se mene pita, ja ne bi ni tu čokoladu stavila. Ali ljudi su ono... “Natrpaj samo sto vise”. Nije bitno jesu li pokloni skuplji ili jeftiniji, u svim vrećicama budu minimalno 3 stvari, a jednom sam čak prebrojala i 9. Kakvu poruku šaljemo djeci s 9 poklona? Uvijek imam dojam da je bitno samo natrpati... pa u vrećicama mora biti i igračka, i pribor za pisanje, i majica, i slatkiš... mene to već godinama izluđuje i sad opasano razmišljam da ih nagovorim da nema toga više, slaviš samo s 3 najbolja frenda, 40 kg plastike manje. Kad mi djeca idu drugima na rođendan uvijek imam devizu - samo 1, maksimalno 2 artikla - ne proizvodi smeće. Jer što je nus produkt dječjih rođendana nego ekološka katastrofa - igračke, ambalaža, omoti, pokon vrećice (ok, njih prosljeđujemo 8 puta barem )... Ali sam čini mi se jako usamljena u tome. Znalo mi je biti neugodno. Ja stavim djetetu jednu stvar, od njih moje dijete dobije 6 stvari. Ali mi je prestalo biti neugodno. Pa naš planet je u pitanju! I sad još samo 200-300 godina i većina će razmišljati ovako kao nas 5.
nece planet izdrzat 200-300 godina. ili ce nas opalit kamencina iz svemira pa cemo zavrsit ko dinosauri, ili cemo se potuc medusobno. ovo prvo je brze ptimist:
Posljednje uređivanje od magriz : 10.07.2019. at 08:01
annie recikliranje u zemlji u kojoj zivis je nesto sasvim drugo nego kod nas.
slazem se da negdje treba poceti, ali nas nivo svijesti kao i organiziranost recikliranja od strane lokalne vlasti je na nivou koji su npr. njemci imali 80tih proslog stoljeca. mada mislim da nismo ni na tom nivou, al se bar tjesim.
narvno da i u RH postoje iznimke, npr Krk, mislim i u Međumurju ima mjesta, Sl.Brod koji ima recikliranje vec duuugo, a koje je u odnosu na ZGB skoro pa svjetlosnim miljama udaljeno.
Ovo sto se pise o plastici i sl. je istina. pocetkom mjeseca se platika vozi u plastiku, ali kako su dogovorene kolicine premale za ZGB onda se pocne to nakupljati, pa ljudi zovu, a sefovi koji nemaju bas previse opcija kazu odi pokupi i to se na kraju ne stavlja na recikliranje vec u mjesoviti.
Split ne znam kako stoji. Znam da imaju kante za plastiku, papir i reciklirani otpad, ali da li ga i uspjesno odvajaju ne znam.
Sve u svemu, ja razumjem tvoje postove, ali uz najbolju zelju to je tesko u nekim segmentima kod nas provesti. tako npr. ja imam ispred svoje kuce tri kante. plastika mi se napuni za cas, a pri tome uzimam minimalno one vrecice u ducanu kad vazem voce/povrce.
znam staviti po 2-3 stvari u jednu, ako uzimam male kolicine. ali ostala kolicina stvari koja dolazi u tu plastiku je ogroman. npr. ne mozes spljostiti gel za tusiranje, sampon i sl. OK ti si navela i kako mozda to izbjeci, i to zahtijeva potpunu promjenu naseg zivotnog stila.
no nije ni to jednostavno kad imas dva atopicara. vise ne mjenjam tako lako gelove, jer ono sto im pase kupujem. isprobaanja mi je dosta za cijeli zivot.
no htjedoh reci, sto kad mi se napuni kanta za plastiku? jasno mi je da morala bih otici po vrecice u koje onda to odlazem. ali meni je noramalnije da mi se ponudi kanta veceg volumena. pa mi i naplati, ovako jedan dio mjeseca i mi recikliramo a drugi bome i ne.
Ne reciklirate nego odvajate. A problem je na višem nivou - uzalud mi odvajamo, ako se dalje s tim postupa onako kako je eryngium gore napisala.
Stvarno je trenutno najpametnije početi ovako kako je Bubilo Bubich savjetovala - gledati da kupujemo manje. To mi se čini kao sasvim dobar početak.
Istina je, ali to je nedovoljno. S kretanjem od sebe paralelno treba jašiti po odgovornim strukturama (gradske uprave, ministarstva) da i oni krenu od sebe. Imat ćemo nekakakv rezultat jedino ako SVI odrade sve segmente kako treba. Da karikiram - to ti je isto kao u firmi, ako štajaznam prodaja i nabava i tehnički ured odradi sve kako treba, ali zakaže proizvodnja - imat ćeš frišku figu od rezultata. Može i obrnuto, ako bilo koja karika u lancu zakaže, sustav ne vrijedi pišljiva boba.
takodjer mogu kupiti i par ovakvih kanti za smece, ali mislim da jos nisam financijski spremna za to. mozda samo za plastiku
Bubilo, to i je moja deviza: manje stvari, manje kupovanja, manje konzumiranja...a ono što kupujem, pazim što i to već dugo. O kupovanja hrane da i ne pričam.
Mi imamo 2x godišnje u naselju festival i prvo je bilo jednokratnih tanjura i čaša i bešteka, evo zadnje dvije godine svi nose svoje posuđe od doma jer je to bila masa smeća.
Rođendani. Znam da nije tema, al recimo kod nas je za dječji rođendan granica maksimalno 10 eur (kod svih koje ovdje znam) ili se kupi jedan veći, zajednički poklon (što je iz više razloga super) ili mi recimo drugoj djeci poklonimo npr. karte za kazalište za djecu pa odemo skupa tamo pa na slatkač.
Već dugo su mi iskustva i zajedničko vrijeme i uspomene bitnije od materijalnih stvari.
Naravno da su nam neke stvari potrebne i neophodne, ali jako puno njih nije. I ne u toj količini.
Puno toga se može posuditi, kupiti rabljeno, razmjenit, unajmit na određeni period...
Super je kanta... osim toga, ima visok udio metalnih dijelova, koje je lakše ponovno koristiti nego plastiku.
Ont. U našoj ulici postavili su nedavno hrpetinu novih kanti i kontejnera za papir, svi odreda plastični.... Nije me se baš dojmilo. Do sada smo imali ovakve metalne kontejnere za papir koji su bili savršeno funkcionalni: http://kova.hr/img/proizvodi/kontejn...ir_metalni.jpg
Sad su natakarili ovakve: https://www.arta-zip.com/proizvodi/u...-plastiku/2886
i ovakve: https://i0.wp.com/press032.com/wp-co...ante.jpg?w=800
Pa sad vi meni recite je li to sjajno rješenje??? Koju količinu plastike su stukli u te kante i kontejnere, a mogli smo i dalje odlagati papir u metalne kontejnere. Tu je netko oprao debelu lovu. Uostalom, ništa novo. Kad je u pitanju otpad, to je prečesta situacija... kao i oni "slučajni" požari na divljim odlagalištima. Eh....
Meni se izgledniji čini Wall-E scenarij - nešto imućnih ljudi će otići u svemir, ostali ostaju sa smećem na zemlji.
Annie, ovdje s 10 € uđi u Ofertisimu ili Pepco i voila, 20 artikala samo tako. Nije problem novac, problem je broj artikala. Ja bih bila sretna i s jednom stvari od 5 kn, samo da nije 5 stvari.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 10.07.2019. at 09:20
Da, da, jasno je meni to s brojem artikala. Mi poklanjamo jednu stvar od +/- 10 eur ili nešto korisno u vidu karata za kazalište/kino/utakmicu...itd.
Razumijem što hoćeš reći, i ja to vidim kao problem pa su mi draži i prakticiram grupne poklone. I ne kupujem ono za što vidim da će se raspasti za tri sekunde.
Posljednje uređivanje od annie84 : 10.07.2019. at 11:13
Nakon što smo prošlitjedan dobili kante za biootpad , jučer dobili i vrećice za biootpad i plastiku. Sad moram proučiti što i kako. I kako to sve uklopiti u stan.
Posljednje uređivanje od larmama : 10.07.2019. at 16:39
Meni je ovaj tjedan sinula ideja. Uzela sam limene kutije, otišla u dućane i jednu napunila kilom kave, drugu kilom keksa, jednu staklenku s rižom, drugu s datuljama, drugu limenku s bosiljkom, treću limenku curryem. Isto još moram napraviti s grožđicama, slanutkom, zobenim i kurkumom. Prema procjeni poštedila sam moju kantu za smeće nekih pet plastičnih pakiranja, uštedjela sam bar 10 kn na kavi, sljedećih mjesec dana ne moram razmišljati što ću gdje kupiti. Jedini je minus što ne prestajem razmišljati o čajnim keksima. Imam tu kompulzivnu opsesiju da moram slistiti sve slatko u kući. Dovraga, zašto!?
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 13.07.2019. at 15:25
Malo skrećem s teme: bb tvoja djeca su
piškili su i kakili na pod?
pa svemir bi te trebao nagraditi sa jednim četvrim milim, suradljivim djetetom!
Ja isto odvajam otpad, što ovdje i nije neka umjetnost...uvijek imam neki tekstilni ceker ili one trajne cekere u torbi, tako da automatski odbijam plastične vrećice...
no inače sam potpuno na liniji bb: postoji zaista puno pametnih načina kako mozemo paziti na okoliš.
gledam da se se pretrpavam stvarima, jelo kupujem samo iz organskog uzgoja, sredstva za ciscenje i veš, isto tako. Principjelno u samoposlugama koristim mozda 5-10% ponude.
Mislim da nam 60% ponude u samoposlugama i velikim centrima uopce ne treba.
Ne kupujem nista od hrane što smatram “smećem”. Nesklona sam akcijama 7 + 1 jogurta ta 3,5 kune: to moze biti samo ako iskoristavaš radnu snagu nemilice, ili je kvaliteta vrlo upitna.
U principu ni ne kupujem u tim velikim dućanima, pogotovo onima sto iskorištavaju radnike, ili idu na kvantitetu žnj kvalitete...
sa djetetom i igrackama mi je samo djelomicno uspjelo. Krenula san ja sa malo biranih drvenih igracaka koje se nadograđuju... ali okolina je nemilosrdna
no kod onog plastičnog šrota nisam popuštala... no vidim da nema traume.
Seni, bit će 3 dosta .
Na pod je piskila i kakila samo srednja, ona koja je punila stranice na temi o zahtjevnoj djeci.
Mislim, piški i najmanja, ali to ne računam, tek smo poceli skidati pelenu i kad to napravi sjedne na tutu. Ova srednja je to mjesecima radila doma, a u vrticu išla na wc.
https://m.24sata.hr/native-sadrzaj/j...ti-ruke-635747
Pravilno razvrstali otpad: 1 od 15....
Jesu li sve kante za otpad bez printane naljepnice s onim sto ide u njih?
Ok, jasno mi je da populacija, onako opcenito, ne cita (izmedju ostalog, s tim se susrecem svaki dan na poslu), ali onima koje zanima, svakako pomaze na licu mjesta vidjeti sto kamo ide. Mi razvrstavamo sve, sad se spremam i uvesti organski otpad jer su donekle rijesili problem u gradu, ali jos uvijek mi ponekad dobro dodje to sto mi je na reciklazi otprintano sto u nju zapravo ide, pogotovo kod nekih dvojbenih materijala/situacija, za koje i radnici lokalnog waste managementa daju kontradiktorne informacije.
Inace mi nije neki problem kopati po smecu, koliko-toliko poznatom. Npr, doma (kuca nam je prakticki promenada raznoraznih ljudi) ili na poslu. I jedno i drugo cesto ima izlete u pogresne kante pa vadim, sta's.
Piše na kanti - PLASTIKA ili PAPIR...
Naši ljudi iseljavaju već desetljećima i kad dođu u tu Njemačku gdje se odavno sortira otpad, oni lijepo sortiraju, ne moraju vježbati. Dobiju u Rathausu vrećice za ambalažu, plastiku i sl., posebno ide staklo (i to 3 kontejnera za bijelo, zeleno i smeđe staklo), papir i bio i crna kanta za mješoviti. Nisam nikad čula da netko treba vježbati. Sustav funkcionira. Nije prekompliciran. Nama sad tu prodaju priče da trebamo vježbati, jer sustav nije spreman.
Za rođendane se u potpunosti slažem. Mi većinom ne idemo, jer mali ne želi, ali kad kupim nekome nešto, kupim mu istom što bih svom djetetu kupila. Zadnje sam kupila kvalitetnu slikovnicu za 100 kn. I samo to. I nije me bilo sram što nema 5 stvari, iako sam vidjela da su neke vreće velike. Pokloni se ne pregledavaju, ali svjesna sam da će se dijete prije razveseliti šarenoj plastici, nego knjizi, pogotovo ako doma nema nekoga da mu čita. Tako da je možda moj poklon smeće (ne znam kakvi su roditelji) i bilo bi bolje da sam kupila veliku čokoladu.
Još jedna stvar su meni rekviziti za plažu. Moje dijete je bilo savršeno sretno na kupanju dok nismo krenuli na plaže s ljudima, gdje dolaze djeca s torbetinama s igračkama. Kad vidi njih, i on bi isto. Sad je MM otišao u dućan kupiti nekoliko gluposti za plažu. To isto vjetar nosi, izgubi se, potone... Suludo. Lani se na našoj mikroplaži pojavio klinac s puškama, onim pjenastim špagetom za plivanje, kanticama. Mi ništa nismo ponijeli, čak ni ručnik, doma smo se namazali kremom. Mali Slovenac je postao božanstvo, danima je samo o njemu pričao, crtao ga itd.
za plažu.
Mislim da nitko osim mene rođendanske poklone ne zove smećem . Dapače, često čujem komentare “ma neka se djeca vesele”, kao baš mi je super što su dobili toliko toga.
Tako da ne vjerujem da bi itko knjigu proglasio smeće poklonom.
Eh, samo da još malo nadodam na hrpu (hehehe).
Ovaj vikend slučajno sam gledala tv (nije mi običaj) i naletjela na nekakvu dokumentarnu emisiju o moru. U okviru te emisije govorili su i o zagađenju. Zapamtila sam ime - Marko Capek govorio je o životu bez plastike.
DakleM, ne znam što me više iznerviralo - novinari koji nekritički prenose informacije ili taj tip, koji se pred tv-om pojavi sa sunčanim naočalama od kompozita zakačenim za košulju koja ima plastične gumbe, pa onda pokazuju snimke ronilaca koji imaju maske i cijevi za disanje od plastike itd itd... Izgleda da uopće nije svjestan koliko plastike ga okružuje (od kućišta mobitela do neznamnijačega...) nego se buni protiv nečega što istovremeno i koristi, kao i svi mi uostalom. Mene nervira takva isključivost jer je ograničavajuća i glupa.
Ne vidim tu ništa loše, ali bratemili, reci SMANJENJE KORIŠTENJA PLASTIKE, ili IZBJEGAVANJE KORIŠTENJA PLASTIKE U TIM-I-TIM SEGMENTIMA, ali ljudi plastikom smatraju samo plsastične boce od sokova i općenito ambalažu za hranu.
Evo, dala sam si truda i pronašla ga na internetu: https://dubrovnik.today/event/marko-...-bez-plastike/
Ne kažem da je to što radi loše, dapače - dobro je, ali stvari treba nazvati pravim imenom i zapitati se koliko plastike je nepotrebno, te to odbaciti, jer ima plastike bez koje bismo teško opstali. Nije to pitanje samo zagađenja okoliša, nego i iskorištavanja resursa, jer pvc se proizvodi od nafte, koju nemilice spaljujemo u motorima s unutarnjim sagorijevanjem...
Još prije 10 godina Tehnički muzej organizirao je izložbu "Od biljarske kugle do svemira" putem koje su pokušali građanstvu osvijestiti kako bi izgledao svijet bez plastike i gume.
http://metro-portal.hr/izlozba-od-ku...m-muzeju/31048
https://www.zagreb.hr/od-kugle-do-svemira/21419
Mislim da ne bi škodilo ponoviti tako nešto - barem radi edukacije javnosti.
Konstrukcijski materijali i visokokvalitetna plastika nisu nikada ni bili prozivani, nego plastika široke potrošnje. Da se ne zavaravamo s tim da suvremena medicina, autoindustrija, sport i sl. ovise o plastici i da je veliki grijeh "zaboravit" High performance materijale.
Plastika široke potrošnje čini preko 3/4 ukupne količine plastike na tržištu. Od te plastike široke potrošnje 30% oko tržišta je polietilen, nešto manje od 20% je polipropilen i onda dolazi PVC s nekih 13%. Tako da su ta ronilačka odijela i neopren s razlogom nevidljivi u toj hrpi smeća.
https://www.sciencedirect.com/topics...ic-consumption
Mislim da je dovoljno isticati da treba minimirati jednakratnu plastiku.
Peterlin, mislim da si krivo protumačila Capeka. Ideja je ne koristiti svakodnevnu upotrebnu ambalažu. Zapravo, opisuješ ono što on radi i promovira. Nekorištenje svakodnevne ambalaže kod uglavnom prehrambenih proizvoda, što ne znači izbacivanje apsolutno svakog oblika plastike. Još tu treba reći da nije poanta biti savršen, već da se svi malo potrudimo napraviti preinake u svakodnevnici, da nas čim više nesavršeno počnemo voditi brigu o upotrebi namirnica. Greti Thunberg su zamjerali sendvič u plastičnoj foliji, iako je cura skresala svoj ugljični otisak na desetak drugih načina.
Je li moguć život bez plastike? - ne.
Je li moguć život bez plastike u našim spremnicima za otpad? - da.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 15.07.2019. at 11:49
Peterlin, slazem sa da treba biti precizniji u izrazavanju. To iskrivljavanje ima potencijalnu opasnost kod zakonodavstva i obrazovanja. Obrazovanje jako steka po tom pitanju od osnovne skole. Za pocetak svi misle da je PVC the plastika, a nije tek je 13% i to od podskupine plastomera. Druge podskupine uopce nisu reciklicne, recimo (npr. plastika na posudju, rucke, seflje...) Puno je proizvoda krivo deklarirano bez posljedica. Ali ambalaza je definitivno ogroman problem.
Ne smijemo zaboraviti da su plastične ribarske mreže u oceanima ogroman problem i da zauzimaju veliki postotak u onečišćenju.
annie, ne vidim što ja kao pojedinac mogu oko toga što ribari koriste mreže i ostavljaju ih posvud.
Žuta, nisam mislila na to što mi možemo konkretno s ribarskim mrežama, nego da kad pričamo o problemu plastike, da zaboravljamo na to koliko toga ima i u kojim razmjerima. I naravno da svatko od nas može nešto promjeniti, ali da kao i mi, i veliki igrači moraju biti nosioci promjene. Ovo sa sunčanim naočalama i neopren odijelom me samo asociralo na more.
Posljednje uređivanje od annie84 : 15.07.2019. at 12:53