Da, slažem se.Peterlin prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Da, slažem se.
A zaboravljamo i da nije plastika jedino smeće, ali eto svi lamentiramo o njoj, dok se drugo ne spominje. Rade se neke dobroćudne analize od strane zaštitara prirode, naizgled cjelovite u smislu from craddle till grave, ali su jako manjkave i površne. Neke druge priče jedva da se spominju, tipa ciljana proizvodnja proizvoda da izdrži određeni broj ciklusa ili o aluminiju kao alternativi za neke plastične proizvode ili...
Npr. ima hrpa nekih tekstova o tome je li bolja limenka, plastična boca ili staklena boca i u pravilu je plastična najgore rješenje iz razloga što ljudi neodgovorno odlažu otpad (i to se neće promijeniti navrijeme). Kao najbolja rješenja se nudi reciklirani aluminij, jer je dobivanje aluminija iz boksita jako dirty job (plus što su rezerve ograničene), pa ćemo eto uzeti reciklirani aluminij. Ništa od tog aluminija nije čisti aluminij. Primjese i smeće u reciklatu čine ga neprikladnim za hrpu proizvoda. Na predavanju o recikliranom aluminiju sam vidjela analize tih reciklata i jedino što je relativno kvalitetno je aluminij iz automobilske industrije. On ima najbolju ponovljivost, kod drugog nemaš pojma što ćeš na kraju dobiti ako kupiš preko alibabe par tona smeća od aluminija za recikliranje. Tako da je to jedna složena priča. Staklo se pretaljuje na jako visokim temperaturama. Koliko sam informirana, čak je kod reciklata nešto niža temperatura prerade, nego kod novog materijala.
I dok je potpuno jasno da je aluminij u krvi izrazito štetan, ja nisam još nigdje vidjela dokaze da mikroplastika djeluje direktno na metabolizam. Shvatila sam da je za morske organizme štetna jer ju oni progutaju pa misle da su siti, a nisu pa uginu od neuhranjenosti, što naravno indirektno preko mora djeluje na cijeli planet.
Ja ne vidim tu jasnu sliku. I mislim da nikada niti neću vidjeti. To bi morao biti neki Bill Gates koji bi osnovao centar gdje bi se svi aspekti mogli pratiti pa da dobijemo točnije informacije. A i onda će biti kao s lijekovima - za ovo je lošije, a za ono je bolje. Smanjiti potrošnju koliko možemo.
Za mikroplastiku sam čitala da lijepi na sebe druge toksične tvari, pa ih tako prenosi u organizam. Također da mikročestice mogu doći u alveole pluća pa tamo djeluju kao ljepilo svoje vrste. Tako je raširena da je ima na usamljenim planinskim vrhovima u mjestima netaknute prirode.
Jedina prepreka da sve trgovine pretvorimo u rinfuze je za sada to što ljudi imaju pozitivne asocijacije na plastični omot. Ovo veselje o kojima pričate kada djeca otvore puno plastičnih omota s poklonima. To je to što nam je svima u podsvijesti = plastika = poklon.
Gdje si to citala? Ja nisam nigdje pronasla da postoje dokazi za to. Evo opet sam pretrazila google scholar, nisam nigdje nasla.
Sto znaci ljepilo svoje vrste?
Kako bi to lijepila na sebe druge toksicne tvari? Zasto bi se nesto zalijepilo za inertni polietilen bez nekog razloga? Kako bira koje tvari da zalijepi za sebe? Koje su to toksicne tvari koje lijepi?
Usput, mikroplastika pretezno nastaje abrazivnim trosenjem - gume s prometnica, kocnice, plovila, vesmasine...
Mislim da kontaktira s drugim plastikama prije nego naprave konsenzus za koje će se metale lijepiti
https://www.researchgate.net/publica...ne_environment
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20800853
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9610792
Mikroplastika u oceanima nastaje djelovanjem sunca. Imala sam prilike vidjeti na vlastite oči kako je najlon izložen suncu postao trusan, dok je onaj ispod pijeska sakriven od sunca ostao sačuvan i elastičan.
Postoje nakupine plastike u oceanima veličine Francuske, ili tako neke države, ne hvataj me za riječ.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 15.07.2019. at 19:06
Mislila sam na detaljnije upute sto je sto i kamo pripada. Na nasim naljepnicama (a svako toliko dobijemo i mail ili brosuru postom) postoji slikovni i tekstovni prikaz sto je, zapravo, ambalaza koja spada u single-stream recycling. Mi ne odvajamo; odvaja se kasnije.
Mi recikliramo dosta, u smislu kolicine, jer nisam nasla nacina izbjegavati jednokratnu ambalazu.
Nemam previse lokalnih ducana, a ni vremena - broj kutija tjedno koje mi dostave na kucnu adresu je ogroman. Amazon pakira predmet velicine olovke u kutiju za frizider, nazlaost. Macja hrana dolazi u malim konzervama. Voce i povrce je, uglavnom, unaprijed pakirano i samo se ponesto moze kupiti u rinfuzi. Mogu, naravno, odabrati lokalne farmere i jesti kukuruz (za prehranu stoke i drugih zivotinja), alfalfu, soju, korabu i kelj, uz poneko bobicasto voce, ali samo tjedan-dva u godini, no to nam nije prihvatljivo. Nemam neko rjesenje problema, to je vise nesto onako sto me muci.
Zuta, sto se ljutis, pise lijepo da neki polarni polimeri mogu adhezijom vezati na sebe cestice nekih teskih metala i prenositi ih morem (premda mi nije jasno zasto su radili sustave koji su manje ucestali, sto nisu one koji se najcesce pojavljuju testirali). Ja i dalje ne vidim iz tih clanaka da su mikrocestice plastike stetne za ljudski organizam. Ne mislim da nisu stetne, ali stalno je could, might, may... Zanima me zbilja i cekam da konacno bude jasna poveznica. Ovaj clanak iz 1998. je 20 god star, pa opet ne vidim da smo presli iz might.
Evo npr.
https://www.sciencedirect.com/scienc...68584417300119
Prvi clanak kojeg si linkala mi je zanimljiv, ali iz drugih nekih razloga, nije tema. Morat cu ga u miru procitati.
Vezano uz UV razgradnju, plasticna folija je polietilen, a ne najlon (poliamid). Naravno da Uv djeluje negativno na plastiku, djeluje i na kožu i ostale slicne spojeve. To nije uopce sporno.
Nisam ljuta samo nisam svoja dok ne pojedem snickers.
Mater je pokrila pijesak ovime https://fatur.hr/trgovina/najlon-fol...ijena-za-1-kg/
Nadam se da neće biti poveznica ni ubuduće jer je gutamo sad već svuda, u vodi, u morskoj soli, itd.
E, odlican link. To ja tvrdim kad kazem da je sve krivo deklarirano bez posljedica. Znaci pise:
"NAJLON FOLIJA CRNA ČVRSTA 4 m ŠIRINA, Pvc folija, PVC najlon."
"polietilenska građevinska folija za primjenu u građevini i poljoprivredi"
Nylon je vrsta poliamida
PVC je poli(vinil klorid)
Folija je zapravo od polietilena.
I nikom nista.
Hvala, da onda isprika, krivo mislim, govorim i pišem, ali sukus je da se taj materijal mrvi pod prstima nakon određenog vremena. Je li štetan za ono što ćemo tamo uzgajati, za hranu? Sam bi ga vrag znao.
Ma zapravo me sve to zanima, al nikako da dodje na red.
Ovo je za gume i tekstil kao glavne izvore mikroplastike:
https://www.theguardian.com/environm...stic-pollution
Koja ne lovi male ribice nego se hrani hranom za životinje na bazi soje (kolicine su ogromne, pratila sam ovo ljeto svako jutro koje kolicine idu u uzgajalište) i sa raznim dodacima cija je proizvodnja sve samo ne low impact.
Tako da.. biras manje zlo. Ili biras kvalitetnije i nadas se da je manje zlo.
Da, u pravu si.... Treba sagledati cjelovitu sliku. Običnim smrtnicima nije to uvijek lako. Nisam iznimka.
meni se cini, da je najvaznije uciniti nesto. puno malih koraka cine jedan veliki. ne svida mi se kada ljudi padnu u neki defetizam, pa pocnu....e to je samo sitnica, a puno veci problemi su ovo i ono, a to ne mozemo mi mali.
kada bi svatko pd nas prestao uzimati samo one plasticne vrecice u ducanu i n aplacu, vec bi ucinili puno. (vidjela sam da je spar u austriji na odjelu voce/povrce uveo one eco biorazgradljive vrecice)
u nekim zemljama kao engleska su naprosto preko noci zabranili upotrebu onih slamcica za piti, te ih zamijenili onim od bambusa/kartona. nitko se nije bunio. (javnost je bila sokiran aonim slikam ajadnih kornjaca u koje su bili zabodeni desetci tih slamcica)
jelena, bas bi me zanimlao tvoje strucno misljenje.
nacula sam iz trece ruka, da smatraju da mikroplastika u organizmu (a neka istrazivanja pokazuju, da je ima pa skoro svaki stanovnik na planeti) djeluje stetno, te neki izvori (ne znam koji) je dovode u vezu sa porastom raka gusterace.
(kao sto aluminijum povezuju sa alzheimerom)
Ima i spar u Hrvatskoj te biorazgradive, ali ih naplaćuje. Plus ne kupujem ikad u sparu a u ostalim dućanima ne mozes nego kupiti u toj vrecici. Mislim da je konkretno ta tema ipak stvar zakonodavstva, da jednostavno uvedu zabranu korištenja običnih umjesto biorazgradivih vrecica. Plus ne shvaćam zašto nema najobicnijih papirnatih vrecica za voće i povrće...
seni, mnogi od nas odlažu biootpad i miješani otpad u te male plastične vrećice jer nemamo drugog rješenja. Mogli bi biootpad u novine recimo, ali ja ne kupujem novine. Mogli bi u velike vreće i velike kante, ali tko će to držati u stanu tjedan dana. Doista mi ne pada ništa drugo na pamet. Evo, ako netko zna neka predloži.
Za biorazgradive materijale i vrećice sam shvatila da su patka. Oni se ne razgrade osim ako nisu u posebnim uvjetima. Išao je video klip kako su vadili iz mora biorazgradivu vrećicu koja se nije ni najmanje razgradila.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 16.07.2019. at 09:35
ovdje ih ne naplacuje. ja se isto trudim, da ni takve vrecice ne uzimam - ako umem jabuke, banane, kruske samo ih stavim na vagu i onda nalijepim cijenu na jedan komad. no ako kupujes tresnje ili nesto slicno sto je tako malo ne ide. moras ih staviti u nesto.
to sa papirnatim vrecicama je fakat cudno. u svim bio ducanima imas papirnate vrecice, ne samo za kruh, nego i za voce / povrce (uz biorazgradive). uz plac kod njih vecinom i kupujem, ali nam je preko puta stana pred par godine otvoren spar-gourmet koji radi od 7.30 - 20.00, pa mi je nekad zgodno poslije posla.
Eh, to je cijena današnjeg načina života. Isto kao što smo izloženi mnogim vrstama zračenja (prirodnih i onih koje je stvorio čovjek), tako smo izloženi i mikročesticama raznih tvari. Nešto je od toga štetno, nešto nije. Tek vrijeme može pokazati što i kako...
Ma nisam ja tu neki strucnjak za to, tek rubno dodiruje moje profesionalno podrucje u smislu da vecinom mogu razlikovat je l to realno.
Koliko sam vidjela postoje evidentni dokazi da kod oboljelih od nekih bolesti nalaze vece kolicine mikroplastike u oboljelom tkivu od onih koji su zdravi, ali ja iz toga ne mogu razlikovati je li bolest zbog cestica ili se cestice nisu izbacile iz organizma jer je bolestan. I samo vidim ono might, may, could i stvarno cekam da bude bezrezerva povezanost.
Vezano uz papirnate vrecice, to se vec skoro 40 godina zna da su one vece opterecenje za okolis od plasticnih, premda pretpostavljam da su se neki aspekti promijenili na stetu plasticnih, u smislu mikroplastike koja se tek zadnjih godina vrti kao top tema.
Ja se sjecam kako mi je baka od prijateljice iz djetinjstva bila komicna sto je prala plasticne vrecice i susila ih na radijatoru. Sad skidam kapu. Doduse ova je baka bila ekstremno stedljiva.
Za biorazgradive vrecice je istina sto zuta pise. Isto je kontroverzna njihova upotreba. Sto ne znaci da nece u nekom trenutku pronaci bolje rjesenje. Problem je prepoznati istinu.
oje oje
vidim da cu se morati osloniti na ovaj lijepi slamnati ceker (nedavno ga kupila) i one trajne platnene i plasticne vrecice...
Izvor ovih teskih metala su cesto premazi da se ne love biljke na brodove, lukobrane i sl. To se isto abrazivno trosi i zavrsava u moru. Zuta je linkala da su cestice mikroplastike vektori koji transportiraju te cestice, al ja recimo ne znam gdje bi inace bile te cestice. Da li bi potonule lokalno pa sprijecile lokalno razvoj bilja po dnu ili bi ionako plutale nekamo. Mozda i nije lose da su vezane za mikroplastiku koja se mozda lakse na kraju filtrira od samih cestica metala. Nemam pojma. Samo razmisljam. Koliko sam informirana veca je koncentracija tih cestica na brodskim putevima, nego u lukama, sto se objasnjava bržim trosenjem prilikom prijevoza.
Al opet gledam svi ce brze frknut u toj kombinaciji na plastiku, nego na te metale koje nose. Nisu ih one generirale.
Osim toga u Europu je dosta kontroliran sastav proizvoda od plastike, dok je legislativa izvan Europe puno opustenija. Dodaci plastici mogu biti visokotoksicne tvari koje u EU ne smiju ni uci i dosta toga se vec u Hamburgu detektira pri uvozu i vrati. Al to svejedno negdje zavrsi.
Ja imam desetak ako ne i vise platnenih sto ih dobijem na skupovima zajedno s plastificiranim nametagom i sitnim bespotrebnim promotivnim glupostima. Vrhunac je bio na jednom europskom skupu, ogromna dvorana, tema bas ekoloska, a u platnenoj vrecici neki covjeculjak plosnati od gume na kojem je otisnuto ime skupa. Nikome nije bilo jasno cemu to sluzi. Netko je i postavio pitanje organizatoru, pa se malo zbunio. Zaista nicem ne sluzi. A guma se zbilja tesko reciklira i punjena je čađom.
Uglavnom, ne treba mi do mirovine vise niti jedna platnena, al nema sanse da ne dobijemo ili MM ili ja negdje. Ima mi smisla prekrojiti stari komad odjece u vrecicu, sve ostalo je suludo i ekomuljanje. Zaboravila sam kalkulaciju, mislim da moras nekoliko stotina plasticnih vrecica zamijeniti s jednom platnenom da bi bila prihvatljivija.
Danas sam opet gurala svoje granice, da vidim koliko ide, pa sam pograbila nove vrećke koje su stigle iz BioRoota, jako su praktične s konopom koji zategne otvor, i napunila sam jednu slanutkom, ima da se sada udavim u humusu, drugu pistacijama, jednu staklenku grožđicama, limenku marelicama, odbila plastičnu vrećicu. Jednu sam morala vratiti, jer sam prvo vidjela da gljive stavlja u škarnicl, da bi mi, dok sam prebrojavala novce, već strpala u plastičnu vrećicu.
To moja majka radi. Ne razumijem tu naviku. Viseća zatrpana plastičnim zdjelicama i nelijepim opranim vrećicama, plus hrčkarstvo. Očistila bih joj ladicu punu tih vrećica i ona bi nedugo zatim opet bila puna puncijata.
Za razliku od nje, ja sam razvila fetiš na platnene, pa ako ti ih je viška Jelena šalji meni.
Tako bih htjela doći do platnene torbe Matije Vuice, baš mi se jbn svidjela. Tak mi je che che. Ako netko dobije i neće je, pleas, šaljite meni.
I moja mama je uvijek prala vrećice, kao i čaše od jogurta....
ja sam odlučila (davno) raditi koliko mogu
i na zamarati se sa globalnim pitanjima
ne mogu utjecati na ribarske mreže i njihovu upotrebu, ali mogu na ono što se tiče moje kuće i života
i mislim da bismo svi trebali prvo krenuti od sebe, jer kao što je netko već tu napisao, ako počneš s onim e da, ja se tu potrgam od odvajanja a što je s fosilnim gorivima, teškim metalima, mikroplastici u hrani ... zapadneš u defetizam za čas
neki dan prije kina uzmem sladoled u KFC.u, plastična posudica i plastična žličica (lijepa, crvena
moja granica je tu, ipak sam ga uzela, baš je bio odličan
plastiku bacila u spremnik za plastiku, srećom bio je u blizini
E pa to si me baš super sjetila. I moja je prala čaše od jogurta! I onda smo za rođendane lijepili sličice gore da se zna koja je čija. Uopće mi to nije palo napamet, a imam u ormaru tuljac s plastičnim čašama za neke iznimne prigode.
Kad potrošim dotične, bome ću skupljati ove do jogurta. Iako je nama jogurt u čašama bio neki luksuz u djetinjstvu. Kiselili smo mlijeko sami, nismo ni imali toliko čaša. Ja stalno imam nekoliko jogurta u frižideru.
Tako se ja sjetim Indije, Bangladeša i Kine i mislim si - nemamo šanse...
a i ja ih sad perem, ali da bi ih bacila čiste
Davno je Gunter Grass to napisao - knjiga se zove Iz glave rođeni - ovo: https://www.superknjizara.hr/?page=k...jiga=100007552
Kopfgeburten. Nisam čitala. Trebala bih.
Samo daj - nije debela i nije dosadna... Napisao je to prije tridesetak godina (zapravo možda i više, meni je pala šaka 1986/87) i baš pokriva ovu tematiku otpada, okoliša i prenaseljnosti, kao i imigranata. Pokriva i tematiku ovog foruma (odluka o tome da li imati dijete i u kakvom svijetu će ono živjeti).
Evo, dok ne nabaviš: https://de.wikipedia.org/wiki/Kopfge...en_sterben_aus
To je iz doba kad je i Handsmaid's Tale napisana. Takvo je bilo vreme i prilicno se beznadezno gledalo na buducnost (u zapadnom svetu). Globalno, ljudska populacija se stabilizuje i ocekuje se trend opadanja u buducnosti.
https://m.24sata.hr/blogbuster/za-bo...cetnike-634268
Mislim da je Ida to lijepo sažela i vrlo realno za početnike.
Posljednje uređivanje od annie84 : 17.07.2019. at 09:21
Je, al i ona misli da je to PVC
Danas vidim ovaj clanak:
https://www.tportal.hr/vijesti/clana...-foto-20190717
Pise kako je preko milijun kuna Zagreb platio Krizevcima. A ne pise procjena koliko bi kostalo Grad da imaa svoju kompostanu. Nije to besplatno. Toliko bi se godisnje platila samo placa cca 9 zaposlenika. Gdje je zemljiste, izgradnja, odrzavanje, režije... To bi regionalno trebalo rjesavati.
Nije loše za početak. Evo komentara:
Stavljam br. 10 na prvo mjesto, jer u našem domu tako je sve počelo. Odvajali smo mi i prije staklo i papir, ali ništa drugo, a onda su djeca iz vrtića donijela ideje o odvajanju, pa smo krenuli…
10. Jako važno. Učimo svoju djecu odgovornom ponašanju već od prvih koraka! (…)
1. Da bismo proizvodili manje otpada, prestanimo opsesivno kupovati gluposti koje nam ne trebaju, to je prvo pravilo! (…) – trudimo se, a korisno je i financijski. Npr. koristim sapun jer ga više volim nego gel za tuširanje, ali moji ukućani vole gel, pa kupim jednu veliku bocu ( a ne pet malih) i prelijevam.
2. Počinjem odvajati sav otpad. (…) – sve što se može, ali teško je npr. zbrinuti stari hladnjak u kojem je freon, jer kad pozoveš Reto centar da ga odvezu, nemaš više pojma što se dalje s tim dogodilo… Tu treba primorati odgovorne da osiguraju odvojeno odlaganje otpada i odvojeno ZBRINJAVANJE otpada (v. točku 9).
3. Izbjegavajmo plastiku koliko god je moguće. (…) – idemo malim koracima: shopping torbe, smrzavanje u posudama za višekratnu upotrebu….
4.Ne koristite jednokratnu plastiku - posuđe i pribor za jelo, slamčice. (…) – to smo radili i prije, jer je to neopravdani trošak. Kad čovjek tako postavi stvari u glavi, puno je lakše.
5. Ako imate priliku, kupujte proizvode u kartonskoj ambalaži, umjesto u plastičnoj. Postoje deterdženti u kartonu, razne vrste hrane, nosači za limenke... (…) – kad je hrana u pitanju, tu je rješenje tržnica (plac) i mm često govori da mu ne treba staviti robu u pvc vrećicu, jer ima hrpu jednokratnih torbi. Suho voće, vrganji i slično budu pakirani u papirnate vrećice, a i to se često može izbjeći ako imaš svoju ambalažu
6. Najveći dio moje potrošnje je garderoba. (…) – samo treba osvijestiti da je novac potrošen na krpe puno pametnije uložiti u npr. putovanja ili karte za neki kulturni događaj za koji mislimo da si ne možemo priuštiti… Što se tiče krpa, od mladosti obilazim Hrelić (fihplac)
7. Ukoliko imate izbor, odlučite se na piće u limenci, ne u plastici. (…) – limenke nisu sretno rješenje (da ne širim priču na ovom mjestu), ali staklo jest i ono se može lakše reciklirati.
8. Primam svu poštu elektronski! (…) – to je trend, samo se treba sjetiti odjaviti usluge dostave izvoda, računa i slično u papirnatom formatu
9. Budite glasni! Ne morate prigovarati svojim prijateljima i ukućanima, znam da nitko ne voli rospije. Ali dajmo im primjer! Utječite na političare, korporacije, pišite im svoje prijedloge, budite aktivni. (…) – evo, ispalo je da je i ovaj forum mjesto gdje razmjenjujemo mišljenja i ideje o tome, ali da se vratim na početak – bitno je krenuti od sebe i svog doma. Mi nismo počeli učiti djecu, nego je ispalo da su djeca na odgovornije ponašanje potakla nas. I danas je tako. Samoinicijativno odvajaju baterije, elektronički otpad (kojeg kod njih ima puno više nego kod mene u kuhinji) i sl.
Ont. Kad se sjetim svoje bake – njezina generacija živjela je puno „zelenije“: imala je kompost, čovjeka koji je skupljao odbačene staklenke, metalni otpad i slično, a otpadno drvo koristilo se za loženje. Deda i ona su svaki predmet okrenuli dvaput i triput prije nego bi ga bacili u smeće. Meso su kupovali umotano u papir, koji bi poslije završio u peći. Odjeća se prekrajala, puloveri su se rasparali i od njih se plelo ponovno, od ženskih čarapa napravila bi otirač (naheklan), kokošji gnoj koristio se za gnojenje vrta itd.
Sokovi na razrjeđivanje dolazili su u staklenim bocama (i danas to povremeno kupim), kao i većina drugih pića, mlijeko je bilo u staklenim bocama, jednostavno je način života bio drugačiji. Možda bi se vrijedilo prisjetiti nekih od tih trikova, dobro bi nam došlo….
Peterlin, super si to sažela.
Mi (bio) mlijeko kupujemo zadnjih 7.5 godina na mlijekomatu i nosimo naše staklene boce, al nama su kravice i poljopriprivredna škola pred nosom pa bi stvarno bilo šteta to ne koristiti.
Kao što sam prije već navela, ne kupujemo gluposti i kupujemo rabljeno i trampimo uglavnom dječje stvari po naselju, što super funkcionira.
Treba negdje početi, kao npr. s platnenim vrećicama i izbjegavanjem jednokratne plastike i općenito jednokratnih artikala pa polako proširivat...onako kako se nekom čini smisleno i lako primjenjivo u njegovoj situaciji.
Svaka pozitivna promjena čini razliku.
Posljednje uređivanje od annie84 : 17.07.2019. at 12:49
Annie, imaš li kakav popis lokacija mlijekomata? Ako si u Zg.
Razmišljala sam još o tome kako bi bilo dobro napraviti investiciju u vakuum lonce, električne upaljače i mini higijenske tuševe koji se ugrađuju na vodokotlić.
žuta, evo teme
http://forum.roda.hr/threads/78654-m...u-Zagrebu-gdje
Zuta, rado, al nisam u Zg.
Znam da ima u Gajnicama, za ostale lokacije ne znam, al evo n.grace je uskočila
Lonci ok
Ali cemu upaljaci,jedan imas godonama cak i desetljece
Kaj je mini higijenski tus?
Na svakom placu se mozes dogovoriti s kumicom za mlijeko bar ja to sad radim u spanskom a i prije u gajnicama
Imam staklenku i mjenjam prazno za puno i jos koji novcic
Mini tus jel to onaj dodatak na bideu?
Oni plastični upaljači od tri kune traju dva tjedna, a ostale treba dopunjavati plinom. Ne idem puno po placu, a danas sam bila i nisam uopće shvatila tko drži mlijeko. Vidjela sam sireve, ali mlijeko ne. Al, ok, ... budem još tražila...
Tuševi se namontiraju negdje na vodokotlić pa se od obične školjke napravi bide. Nemoj puno pitati jer sam to sad samo vidjela da postoji. Nemam pojma kako je u praksi.
A sta fali da se operes nad kadom zveceg?
Ne znam na kojem placu si bila ali ti koji prodaju direve mozda mogu donijeti mlijeko.
Ja sam mislila da ti mislis hrpu elektricnih uoaljaca radi toga sam rekla da to traje godinama a i nije skupo
Poanta kod tog tuša je da mijenja toaletni papir.
Ne mislim nikog tko već nema mlijeko nagovarati da počne nositi.
Da, par komada pa ih podijeliti svakom kog znam da mu upaljač traje tjedan dva. Zamisli vreća upaljača završi u komunalnom otpadu svake godine.
Mljekomat je prije bio kod nas na placu Volovčica, ali već par godina ga nema. Ne radi se tu samo o mljekomatu - zatvorene su i ribarnice i druge trgovine, tako da... ne znam. Mala privreda teško se nosi s konkurencijom shopping centara.
Na Volovčici ima štand mini mljekare Veronika. Oni su dugo prodavali sirutku u plastici, ali zadnje vrijeme su prešli na tetrapak ambalažu. Eh, sad, je li to manje zlo - ne znam. Mi rijetko koristimo i kupujemo svježe mlijeko jer mm i stariji sin ga uopće ne konzumiraju, a mlađi sin i ja tek povremeno. Jogurti su druga stvar i tu bi valjalo držati na umu koja ambalaža je najmanje zlo za okoliš.
Pa onda sam ja i više ekološki osviještena nego sam mislila.
Upaljači nam ne trebaju, ne kupujemo, nemamo ih.
Bide mi je u kupaonama od kad znam.
Pozivaju na smanjenje konzumacije janjetine i teletine da bismo spasili atmosferu, a ni ja, ni moji ne jedemo janjetinu, teletinu izuzetno rijetko.
No, smanjivanje stočarstva bi donijelo posljedice na strani zapošljavanja, pa mi se ne čini neka dobra odluka.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom