O i ja njušim meso, al njušim i ono iz pakiranja, a i ono s placa. Isto opsesivno gledam datume na mesu i sve prekopam dok ne nađem dalji datum. I isto mi smrdi, i svježe i kad ga stavim na vatru, al mislim da tu nema pomoći... jednostavno ne volim ništa u vezi mesa dok nije gotovo. Davno mi je netko pričao neke gluposti o proizvodnji mesa, pa zapravo ne vjerujem previše ničemu u vezi mesa gdje god ga kupim... al dok ne odlučimo postati vegeterijanaci ignoriram sve što sam ikad čula ili saznala o mesu. I ne, ne vjerujem ni bakici ni dedici sa sela. Moji su sa sela i pola života smo imali domaće meso, o tome također nemam neko super mišljenje... no eto, guza voli papati pa pretrpi što joj meso u početku smrdi i što nema povjerenja u proizvodni lanac.

A datume u ducanu zapravo gledam na svemu. Iako ne radim zalihe i to sto kupujem želim imati što svježije proizvedeno, kao to mi nešto znači . Uvijek uzimam pakiranja koja su skroz zadnja, iza na polici. Jer ih slažu po datumima, naprijed su oni kojima brzo ističe rok.

Nego, pogledala sam onu majku od desetoro. Spooky .
Ne znam samo što bi se dogodilo da neko dijete poželi zelene čarape ili crvenu majicu. Ili im to nikad ne bi ni palo na pamet?