Ma da, to je tako za cijelu generaciju... Jednostavno se živi drugačije. Nije to ni pozitivno ni negativno, to je samo drugačije od nekih prošlih vremena. Nas su greble mačke, grizli psi i slično, ja sam se oderala na hrđavi blatobran bicikla (i dobila antitetanus terapiju, samo zato jer od mame med.sestre nisam mogla sakriti rupu na nozi, hehehe) a inače - kad bih se negdje ozlijedila, bila sam tiho - nisam se derala ni žalila, a često ni pokazala ranu/modricu/ogrebotinu, jer bi u protivnom posljedica bila "uđi u kuću i ostani unutra", a to mi se nije sviđalo. S rukom u gipsu sam otišla na slet za 25. maj, slomila sam rebro na radnoj akciji itd, da ne nabrajam. Moja djeca su divna i pitoma i dobra prema razini stresa koju sam ja priuštila svojim roditeljima (brat nikada, ali on je jednostavno drugačiji).