Do ljubljane imas i vlak
Ima neka obiteljska kwrta ako idu klinci ispod 14
Do ljubljane imas i vlak
Ima neka obiteljska kwrta ako idu klinci ispod 14
Cim je veca razlika u godinama mozda se desi da mlada negoduju
I moji idu s nama jos uvijek i svi me pitaju kaj stariji ide s nama.zakaj ne bi
Ove godine smo isplanirali nesvakidasnji go inozrmstvo brda more otok.
Kako mi dijete postaje sve odraslije, mirim se pomalo sa činjenicom da će odrasti a da nije obišao xx europskih gradova i još se nije vozio avionom.
Meni je naprosto dojadilo biti glavni i jedini organizator svega u obitelji, od subotnjeg popodneva do godišnjeg odmora. Postalo mi je to zamorno.
Išli smo mi kojekuda, proplaninarili dobar dio Hr i Slovenije, hodali po Dolomitima i Tatrama, vidjeli nešto Europe, ali u usporedbi s nekima ovdje, smiješno malo. Tješim se, bolje išta nego ništa.
Sin (15 g.) još uvijek želi ići s nama i planira svašta, ali sadašnji su mu interesi skoro isključivo planinarski. Obilasci gradova - ako baš mora.
tanja, moj je obisao i malo i puno. ne znam. ali nakon proslogodisnjeg godisnjeg odmora od 5 tjedana puta, na kojem je vidio zbilja svasta, zakljucio je da smo bezveze potrosili novcejos je prosle ogine bio na kracim putovanjima po europi. njih srecom nije spominjao, ali entuzijazam koji je imao pri tome dovoljno govori o njegovoj zelji za putovanjem. s nama ili bez ne znam.
a zbilja smo putovali s njima. do prosle godine nikad nije bilo naznake da mu je to koma.
ovo ljeto isao je kod bake i do moje sestre.
sad vec postaje pitanje hoce li se buniti na nas GO, jer mislim da mu je i ovo preko glave.
tanja, skroz te razumijem. Meni je isto pun kufer organizacije. I kad tak sve obavim, treba mi par dana da se opustim i počnem uživati u putovanju.
Ali meni je 100 puta gore s agencijom - kad me nateravaju i "vuku" i isčekujem one koji kasne. Itd itd.
Naš stariji je od velike pomoći kad dođemo na destinaciju, od snalaženja po kartama, voznim redovima, znamenitostima.
Obično se posvađamo jedino oko ručka - svak vuče na svoju stranu, ali i to riješimo.
MM voli putovanja, sad na zadnje koje smo on i ja isli sve je organizirao. ja cak nisam znala ni kakav smjestaj ni gdje idemo.
Volimo oboje putovati, ali ta sitnica organizacije nam je problem. mi volimo sve u zadnji tren. sto nas puno puta i kosta samog putovanja. jer nam je skupo u zadnji tren ako su vezane avionske karte. Zapravo smo lijeni. volimo misliti imamo vremena. no nekako taj godisnji prebrzo dodje.
spasio nas je zadnjih godina airbnb, uvijek nadjemo neki stancic koji nam odgovara i cijenom i terminom. kako putojemo autom nije nam bitno da je u centru.
No ono sto smo isli bilo je OK.
da ima više kolodvora, mi smo jednom došli na jedan pa po sestru otišli na drugi kolodvor, u doba ne mobitela.
i Beč i svi veći gradovi imaju više kolodvora.
To sam vec napisala ja ranije, al mozda nisam bila dovoljno jasna.
imaj u dva kolodvora: Keleti i Deli ako se dobro sjecam. na jedan je isao vlak koji je vozio preko koprivnice a na drugi preko varazdina.
Ont. ja uopće ne mislim da smo mi dužni voditi djecu okolo. Zapravo, nekako mi se čini da bi bilo pametno provesti ih po Hrvatskoj (onako kako tanja_b radi) da se ne dogodi da su vidjeli štajaznam Lisabon, a nisu Đakovo (to se mi spremamo na jesen, ako sve bude po planu). O tome smo vodili računa dok su bili manji - obišli obalu koliko se dalo, obišli sjevernu Hrvatsku i nešto Slavonije, ali ima još prostora.
Dogodilo mi se više puta da štajaznam odvedemo djecu u Minimundus u Klagenfurt ili Ljublanu, a iduće škg odu sa školom na isto mjesto. Ali ja nisam mjerilo, meni se ne da puno tramakavati ni organizirati.
za razliku od peterlin, ja mislim da jesmo duzni vodati djecu okolo.
pa bilo to izvan hrvatske ili po hrvatskoj. i izlet u samobor, varazdin, pulu, kopacki rit je jednako vrijedno putovanje kao i pariz.
jer ako ih ne vodimo, ne usadimo im tu potrebu za putovanjima, teze ce sami krenuti.
ja bih rekla da nismo duzni
duzni smo hranu, odjecu, odgoj, obrazovanje
sve drugo je bonus
ali to je zajednicki provedeno vrijeme
koje nas sve obogacuje
i to su trenuci koje pamte cijeli zivot
Naravno da nismo duzni. Posebni ako i sami ne putujemo jer npr.nemamo novaca ili volje ili sto god.
Kao i u svemu u zivotu djeca dijele sudbinu roditelja/obitelji pa kako im grah padne. Neka ce se naputovati, a neka ce jedva vidjeti more prije nego pocnu sama zaradivati.
Prilično sam sigurna da nitko ne putuje iz osjećaja dužnosti
Ima stvarno lijepih tura busom, ja se s vremena na vrijeme volim voziti kao "kofer" da se ujedno i odmorim od vožnji kao vozač.
Dečke ostavimo doma, malac voli duže spavati pa još ne ide s nama, ja s kćeri putujem obično dva dana... Oko Božića smo išle dva dana u Salzburg i obišli austrijska jezera, sada oko 5.8. idemo u Minimundus i Klagenfurt, dva dana isto, taman pada za vikend i praznik. Uvijek uzmem prvi red busa pa imamo dojam kao da smo u avionu, baš guštamo.
Autom po ovim vrućinama bila bi mi tlaka voziti, isto tako i u zimskim uvjetima, radije sjedim, odmaram i slušamI da, ona to podnosi i bolje od mene, bus kreće obično u 5 ili 6, ali nije joj problem ustajanje.
Ta dvodnevna ili trodnevna putovanja nam ne oduzmu ništa od godišnjeg ili škole, pa gledam da se tako i potrefi.
s autobusima nemam puno iskustava išli smo samo jednom i to u Prag. Mislim da je kći išla u sedmi razred.
Dok je bila mala išli smo po Hrvatskoj, obišli smo skoro sve nacionalne parkove i hrpu parkova prirode. Kasnije smo to počeli proširivati i izvan Hrvatske.
A što se tiče želje, imala je jedan period kad je gunđala zašto ide. A kako sam ja inicijator koji je neodlučanu jednom trenutku mi je bilo dosta pa smo malo stali s putovanjima. Nakon nekog vremena je odjednom došla i rekla zašto mi nismo ove godine nikuda išli
. Sad smo u fazi kad hoće ići. Naravno s mjerom. Tako da smo sad čak i u fazi kad dio godišnjega provodimo bez nje.
Pa ja bih rekla da svatko ima svoj stil života i sukladno tome njegova obitelj živi.
Mi smo kao spajkina obitelj, oboje volimo putovat pa tako vodimo i djecu i njegujemo njihovu ljubav prema putovanjima.
Putovanja smatram osim guštom također prilikom za učenje, pa zapravo i vidom “obrazovanja u praksi“'.
Iako MM dolazi iz obitelji u kojoj se nije putovalo,pa on voli putovanja,a njegov brat je ko trut i nigdje mu se ne da.![]()
Ovako i ja. Nismo baš nigdje išli, a sad sam bolesna ako sam na istom mjestu predugo.![]()
Moj tata otkad znam za sebe ima 'genijalnu' izjavu: da dobijem milijune na lotu, odselio bih se na neko brdo i dignuo ogradu oko sebe, a hranu bi mi bacali iz helikoptera.![]()
Eto, jedan od razloga zašto nam putovanja nisu dolazila u obzir.![]()
Moja je ove godine baš na jednom putu rekla kako bi voljela kad bude malo starija s prijateljima putovati,
Spajka i nas dvoje smo ko cura i dečko išli u Rim preko Alge.
S njima smo samo došli i vratili ( s agencijom), ostatak putovanja smo sami djirali po Rimu (5dana) i obilazili ono što nas zanima s parom koji smo upoznali u busu a poslije su nam postali prijatelji.
Btw od nas četvero, 2 su bili arhitekti, 1 građevinar pa možete pretpostavit što smo uglavnom obilazili
I mene putovanja obogaćuju, to mi je najbolje uložen novac, a uspomene žive za cijeli život.
Alex,
Da pamtim vrijeme provedeno s roditeljima al ne ono doma nego po izletima, brdima,...
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.07.2019. at 09:56
Mene i sestru su roditelji vodili na te ture busom po cijeloj europi, u svakakvim varijantama. Isšli smo i puno autom po europi. Meni je to bilo super, obišli smo stvarno svašta. Na jedan dan postoje i izleti u Veneciju, Postojnu, Graz. Budimpešta i Beč su za minimalno 2 dana ture. Slažem se da djeca to puno bolje podnose od roditelja, ja bi prštala od energije ajmo simo ajmo tamo a moji bi malo odmorilitak da mislim da nemaš brige. Nečakinje sad imaju 5 godina i jedva čekaju da nekamo idu, bus, auto, avion, nije važno, samo da se ide.
Tako i ja razmišljam, zato se i trudim oko tih trenutaka, samo sam se pomalo umorila od organiziranja.
Inače, s roditeljima kao dijete nismo išli nikamo. Jednom godišnje na more ili neki drugi odmor ( Slovenija) i to je bilo sve. Ništa takvo mi nisu usadili, ali kad sam počela planinariti (samoinicijativno), sve sam nadoknadila. Ili barem dosta toga.
Ajme Riri strašno
Ajd još i mogu shvatit da je svatko drugačiji, ali ne možeš biti toliko sebičan prema vlastitoj djeci da ih ne odvedeš al ono na neki izlet 10km od doma, bilo šta to može biti.
Uf...zato sad sve nadoknađuješ.
Tanja b al vi ste obišli toliko divnih planina, stalno ste u prirodi, pa sin ti ima takve divne uspomene, nemaš se radi čega gristi, zaista.
Nisu svi za gradove, inozemstvo, netko više voli prirodu, zoo, parkove, ma sve je ok samo da izbor nije kauč![]()
Na faceu ima super grupa, ljudi stavljaju fotke, cijene, komentare, putovanja s djecom: https://www.facebook.com/groups/putoklinci/
Uopće se ne grizem, ja bih da mi guzica vidi puta, ali da za promjenu to nečija druga glava organizira
A sin je za 15. rođendan poželio izlet na Mosor i Omišku Dinaru. Moram priznati da mi je takve stvari puno lakše organizirati nego bilo kakvo inozemstvo. Možda i zbog iskustva.
Mosor i Dinara su prekrasni
Ljepši od svjetla Pariza ili New Yorka!
Aaaaa, super.... Slično je kod nas. Mi smo ovog ljeta opet u Kaštelima, pa bi mogli na Kozjak ako ne bude prevruće. Lani se moj mlađi sin jedva koji put okupao (Starigrad Paklenica) ali nije imao ništa protiv NP Paklenica, iako smo tamo već bili više puta. Sigurno će opet nešto naći. Jedne godine nas je odvukao na Baške Oštarije
http://www.tz-karlobag.hr/hrv/opsirn.../#.XTme_egzbHg. To ga više zanima nego putovanja u inozemstvo. Stići će oni u inozemstvo... sa svojim društvom. Meni je dosta moj grunt, a ni to ne stignem koliko mislim da bi trebalo.
Tanja,zašto ti je naporna organizacija? Negativna iskustva?
Danas je puno lakše organizirati sve. Meni je najvećinproblem što bih ja svuda, a mojima se ne da...
Hrvatsku su cijelu obišli, i dosta Europe. Zadnje je bilo 5000km autom... i zabranili su mi bilo kakva putovanja u sljedećim mjesecima ( a bilo im je odlično)... a mene već ceste zovu... mislim da ću se prebaciti nabputovanja s prijateljicama. Ja mogu uvijek, a one će se izmjenjivati![]()
Ma ne, nemam negativnih iskustava. Rekla bih da sam došla u godine ili životnu fazu kad mi se baš i ne da puno angažiratiali to su već i neke druge teme...
Moj A. bi te odmah potpisao
Meni su slovenske Alpe draže, ali u familiji trenutno nema zainteresiranih. Sin više voli dalmatinsko-lički krš, a MM ne voli velike visine...
Ja se bojim zmija otrovnica, dakle rijetko sam u tim brdima... ne mogu se toga riješiti ... obišla mnoga mjesta jedanput i to je to, a tako bih voljela opet
Zakaj mi putujemo? Zato jer ja volim. I onda ih moram vuci sa sobom. Nemam izbora . He he.
Bila sam na kratkom putovanju s juniorkom i dve frendice. I to je bilo odlično. Al trebala sam dočekat da me puste samu. I sad bih ja opet s prijateljicama.
Al mislim da ćemo ipak uhvatit jos koje zajednicko putovanje. Nije djeci tak loše s nama
Eh, to je nešto što mi je zbilja drago - dijete mi od svoje 6. godine svake godine ima nekoliko dana Velebita![]()
A kad on odraste i odleprša sa svojim društvom, a MMu se ionako nikamo ne ide, ja ću si uplatiti putovanje u npr. Kirgistan( vidjela nedavno u tramvaju neki prospekt, baš me zainteresiralo).
Bubilo, tebi svaka čast - auto, vlak, brod, ajde i avion...u to bih se sve upustila.
Aranžmane autobusom mrzim iz dubine duše.
Išla sam, više puta, ali vožnje po 13 sati uz 2-3 stajanja za pišanje na traci u smrdljivim zahodima, suputnici iz prednjeg reda koji se praktički polegnu tebi u krilo, spavanje sjedeći stisnuta na niti pol kvadrata s glavom koja udara u staklo (ako si privilegiran pa dobiješ mjesto uz prozor), pregrijani uveli sendviči, vječito trčanje da grupa ne ode bez tebe - ja sam u ranim tridesetima zaključila da sam too old for this shit.
Sad da u tu jednadžbu ubacim još i dvoje djece koji su gladni, žedni, piški/ kaki/ spava im se, dosadno im je...ej, radije kao Ririn tata![]()
I ja sam se učlanila u grupu na fejsu, super je. Sad ću dobivati još bolje ideje. Npr. jedna mama je sama putovala s bebom starom 6 mj. u Australiju
.
Pa da, kad ovako razmišljaš zvuči loše... ali...
Mi uglavnom ljetujemo u apartmanima i vrlo često nemamo puno izbora nego ljetovati od subote do subote. Što znači da na more uvijek idemo po najvećoj gužvi. Sva su mi djeca ko bebe vječno vrištala u sjedalicama. Sjećam se jednog puta od ZG do Krka koji je trajao 4 sata jer je srednja u dobi od cca 1 godinu vrištala ko luda cijelim putem i stalno smo stajali.
Prije 2 godine smo se vraćali s mora jedne subote. Našim autom. Oni su imali 7 i 4 godine, i beba 2 mjeseca. Trebalo nam je 9 sati, a nismo bili u Dubrovniku. Većinu vremena smo vozili u koloni 20 na sat. Sat i pol se micali “prva-druga”... sjetila bih se još naših “ugodnih” putovanja autom.
U odnosu na to, vožnja busom do Graza, u ugodnom kasnom ljetu/ranoj jeseni, s dvoje djece koji ne vrište i pišaju svakih par sati mi se čini kao wellnes.
Tanja b
Pa kako se mužu nikamo ne ide ako stalno ide s vama na planinarenja?! Pa ipak je čovjek aktivan.![]()
A ha sad kužim tanja.
Joj da alex vene uf..
Ja se sjećam da su me noge/vene luđački boljele na maturalcu kad smo putovali busom do Španjolske i nazad.
Al preživilo se![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.07.2019. at 17:43
ja sam se s maturalca iz spanjolske vratila s nogama ko dva stupa
mama je pala u nesvjest kad me je vidjela
potkoljenice su bile debljine bedara
al onda je koza i vezivo bilo mlado
isto mi se ponovilo 25 god kasnije
kad smo isle u gardaland
2 godine za redom
za uspomenu imam gleznjeve stare babe s mrezom odvratnih ispucalih kapilara
od tada ne idem u bus duze od dva sata bez detralexa
Joj lili, pa na maturalcu si doba naše djece. Mladima niš ne smeta. Smeta nama, gospođama u najboljim godinama
Mi smo na maturalac isli vlakom do rijeke
Ali sam se poslije naputivala i busom iralija barcelona carsava viae puta francuska
Ona stranica s fejsa je odlična,već sam se učlanila,hvala Mašnica.
Ok. Ma js nemam problema s venama. Kuc kuc. Al sad više ne mogu u autobus. Prenaporno mi je. Ma i svašta drugo mi je naporno. Sad bih valjda jedino uživala u teleportaciji
Smijem li malo ja
Sjecanje na prvo ljeto.veliki taman navrsio godinu, izabrali najblizu destinaciju s organiziranim busom do odredista.tamo idealno putovali nekih 6- 7 sati.
Sve iskipali putem sve pokupili koga he trebalo. I ja zamislila da onda kad idemo u zg idemo direktno doma. Imam nesto hrane, cica izdajalica. Kad ino na povratku isto turneja po istim destinacijama.nebi hilo zalosno jer smo isli u uvalu Scot.
Usred opatije samo jedan ducancic radi tjeram muta da detetu kupi jogurt.....
Drugo idealno more
Ukrcamo se u vlak za Si mali zaspi.ujutro stanemo mali se probudi. Zeme kahlicu ispisa.i taman sve ok.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 26.07.2019. at 05:50