Bubilo, tebi svaka čast - auto, vlak, brod, ajde i avion...u to bih se sve upustila.
Aranžmane autobusom mrzim iz dubine duše.
Išla sam, više puta, ali vožnje po 13 sati uz 2-3 stajanja za pišanje na traci u smrdljivim zahodima, suputnici iz prednjeg reda koji se praktički polegnu tebi u krilo, spavanje sjedeći stisnuta na niti pol kvadrata s glavom koja udara u staklo (ako si privilegiran pa dobiješ mjesto uz prozor), pregrijani uveli sendviči, vječito trčanje da grupa ne ode bez tebe - ja sam u ranim tridesetima zaključila da sam too old for this shit.
Sad da u tu jednadžbu ubacim još i dvoje djece koji su gladni, žedni, piški/ kaki/ spava im se, dosadno im je...ej, radije kao Ririn tata