Meni uopće nije sporno da je u životu bolje biti optimist, nego pesimist, da je bolje nadati se dobrom, nego izgubiti nadu, da je bolje nešto poduzeti i promijeniti ako si nezadovoljan, nego ne mrdnuti i reći - nek' me voda nosi.
I sama sam sa sobom prošla određenu tranziciju u svojim dvadesetim, ne u ovom smislu izvlačenja iz crnila, nego sam radila na samopouzdanju čitajući stručnu literaturu i razgovarajući sa stručnim ljudima.

Sporno mi je što se to pakira u bullshit-pričam-ti-priču kao univerzalno djelujuća pomoć i prodaje ljudima koji će jednom zapasti u još teža stanja samo zato što će im se, ako ne uspiju, reći - nisi dovoljno jako želio/vibrirao/vrtložio...try harder!