Riri,
Neću ti nabrajati što se meni sve izdogađalo i još uvijek se događa jer vjerojatno ne bi vjerovala.
Ali gle čuda, niti sam oboljela od depresije, niti sam posustala u borbi, a bome ni lijekove ne trošim.
Jednom sam otišla psihijatrici.
Prvo me jedva primila jer nisam bila naručena, a sljedeće što je napravila je da mi je otvorila bolovanje i napisala lijekove.
Uopće me nije slušala, a trebala je.
Zato sam joj i došla, a ne po bolovanje i lijekove.
Moj LOM se za glavu primio kad je vidio koje mi je dijagnoze dodijelila i lijekove prepisala.
Nikad više nisam otišla k njoj.
Odlučila sam boriti se sama.
Kad ne mogu spavati, kažem samoj sebi- sutra ćeš.
Kad me boli, teško mi je, ne mogu ili nemam...ustanem, namjestim krunu i idem dalje.
I dobro mi je. Zadovoljna sam.
Bez lijekova, bolovanja i doktora i “doktora”
Mene moje dijete treba. Muž isto. Pas isto.



Sent from my iPhone using Tapatalk