Betty, to mi je metafora da ti kažem na koji način smatram sve ljude posebnima.
Ako gledamo sebe i svoj život (jedna puzzla) u svijetu (cijela slika, složene puzzle), jednako smo važni i posebni kao i bilo koja druga osoba jer svi zajedno stvaramo savršeni svemir (svaka puzzla je jednako bitna jer ako izvadiš jednu, to više nije ta slika).

Vjerujem da svoja iskustva biramo prije rođenja, dok smo još nefizička bića. Koga zanima više o tome, može pročitati knjigu Razgovori s Bogom.
Velika je zabluda da ljudi koji sebe smatraju pozitivnima cvrkuću po cijele dane. Naravno da ne. Svima se događaju i dobre i loše stvari, bit je u gledanju na njih. Meni osobno je lakše gledati na neke stvari iz svog života na način da su tu zbog mog osobnog rasta i iskustva i da sam ih sama izabrala dok sam još bila duša, a ne čovjek. Nekome je lakše misliti da je rođen pod nesretnom zvijezdom. Ako je on s tim u redu, super.

Kao što rekoh, vibriraš svakako. Tako da ne znam kako da ti odgovorim na čemu vibrirati, to je nešto što samo postoji, ne možeš birati da li vibriraš ili ne. Dakle ako se nečije dijete razboli od raka, ta osoba svakako vibrira. Evo pokušat ću ti dati odgovor na čemu POZITIVNO vibrirati. Zato što bi toj osobi i njenom djetetu bilo ljepše tako. Zato što će djetetu biti lakše ako se u bolnici druže i igraju, nego ako plaču i ako se cijeli dan pitaju zašto je baš njihova obitelj tako nesretna.

Ove situacije koje sam nabrojala u vezi sebe meni jesu bile STVARNO teške. Ako nekome nije realno teška situacija u kojoj je netko maltretiran od strane partnera, bit će dovoljno da zamisli svoje dijete u toj situaciji. Ili nek zamisli veliku glad u želudcu, a nema što pojesti dok ne nađe osobu od koje će posuditi novac. Tako da mislim da imam potpuno pravo pričati o teškim situacijama u životu.

Tanči, slažem se s tobom i sa tvojim pogledima na život. Jedino što ja malo (puno ) više plačem.