Ali upravo o tome i jest članak. Ne radi se o tome hoće li moje ili tvoje dijete imati dovoljno znanja kad izađe iz škole. Nego hoće li znanje preneseno na adekvatan način biti dostupno svoj djeci, ili barem većini njih.
A članak između ostalog govori o neusklađenim kriterijima ocjenjivanja i površnom provođenju "reforme" instant-digitalizacijom. Jako mi je drago da spominje knjigu Manfreda Spitzera, trebalo bi tog autora i šire citirati jer ukazuje upravo na ono što će s vremenom postati globalni problem.
Uspjesi na natjecanjima (domaćim ili međunarodnim) nisu i ne mogu biti kriterij jer se odnose na malen postotak učenika koji bi bili uspješni u svakom sustavu. Tj. radi se o djeci (i ponekim profesorima) koja uspijevaju
usprkos sustavu