lMa slažem se da treba uživati u djetetu kakvo jest, aliii to ne isključuje eventualne konzultacije sa stručnjacima ako nam se učini da nešto nije kako treba. Ja sam više puta tražila pedijatricu uputnice (moj stariji ne samo da je bio nagluh zbog suženja zvukovoda, nego ima ambliopiju i strabizam...). Nije htjela dati, godinu dana smo se natezale, jer se njoj dijete činilo ok u onih 2 minute 1x mjesečno kad smo dolazili na preglede. Ja sam sama dogovorila i centar za strabizam i Suvag (na nagluhost nam je ukazala iskusna odgajateljica, a ne pedijatar). U centru za strabizam rekli su nam da smo mogli doći i ranije, pa siti sad misli.... Teatar apsurda: kad je moj stariji dorastao do osnovne škole, ista pedijatrica ga je htjela poslati u Suvagvu školu, iako je dijete tada već jako napredovalo. Nisam pristala. Pokazalo se da mu je u kvartovskoj školi bilo ok, iako je još dugo išao logopedu u Suvag, a na kontrole sve do mature. Dobri su nam bili. Sigurno bi mi kod njih završili i kasnije, ali ako dijete ima bilo kakve razvojne smetnje - što ranije se krene s dijagnostikom i terapijama, to su veće šanse da se problemi riješe u potpunosti.