Hvala Peterlin.
Nadam se da nisam dosadna, al moram negdje podijeliti brige. Ono sto je neobično kod moga dječaka je to da u igri (lovica, škakljanje, igra na krevetu...) on ima odličan kontakt očima, no kada smo vani ako se spustim u njegovu razinu i stanem ispred njega u zelji da me pogleda u oči, on to aktivno izbjegava, ne želi me pogledati u oči nikako, to me izluđuje... Odazove se na ime, ako ode negdje kada ga zovnem on se okrene i dođe.
Kada se igra npr. kockama, ne dijeli pažnju...