Citiraj lunja prvotno napisa Vidi poruku
Toma1, izadjite vani, sto vise. Bez plana i obaveza, samo bauljanje vec pomaze, pogotovo u toj dobi.
I meni se cesto tesko natjerati, ali dobro je i za dijete i za roditelje, i taj se efekt odmah vidi. Pred ekranom smo svi razdrazljivi i autisticni, puno ces jasniju sliku dobiti u prirodnom okruzenju.
Pa evo
Otkako sam se uključila u ovaj forum, bili smo vani svaki dan, svaki dan u drugom parkiću.
Ljuljali smo se, puzali po mokrom podu, dirali stabla, gurali vrtuljke.

I evo još sam htjela dopisati za “eye kontakt”, ne znam hoće li ovo biti glupo pitanje, ali ja ću svejedno pitati.
U kolikoj mjeri izostaje eye contact kod autistične djece?
Jer smo i suprug i ja počeli to ozbiljno sad pratiti.
Npr. mjenjam mu pelenu, brbljam nešto, pokušavam ga natjerati da me pogleda, ništa, međutim, čim mu uhvatim stopalo i kažem nešto kao da ću mu pojesti nožice, odmah me krene gledati i umirati od smijeha,
Dok klopamo, nekad me gleda kao da mi on mene pojeo, a nekad me ne obadaje dva posto.
I sve u svemu, on zapravo reagira najviše kad se glupiramo, ali ono baš glupiramo, dok ja izmjenim glas i tipa na sve četri ga lovam po stanu, i naravno kad ide dirati nešto što ne smije, poput tih glupih kabela, onda se okrene i na svoje ime, i zna da je NE ne.