Ako govorimo o ambalaži, razdvajanje nije točka rješavanja. Jedino što se može učiniti je intervencija na točki proizvodnje - štajaznam, celofan umjesto najlona, povratna ambalaža umjesto jednokratne itd... ali dok je ovako kako je - nema šanse. I meni se čini da je to proces koji je teško zaustaviti osim nasilno, kad se izvori iscrpe do kraja, a tada ćemo u step-funkciji natrag u kameno doba.

Ima ona Kunstlerova knjiga (mislim da je samo ta prevedena kod nas, iako tip piše i dalje i ima svoj blog). Zove se Trajna uzbuna - ovo: https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/trajna-uzbuna/

Evo, koga zanima kako ljudi promišljaju: https://kunstler.com/

Inače, on je Amerikanac, a tamo su stvari još debelo gore nego kod nas, ako se to uopće može reći kad smo svi mi žabe u istoj bari... Amerika nikad nije prihvatila Kyoto sporazum i njegove dodatke, kao da se to njih ne tiče. Drugi problem je Kina... Ne da mi se sad pretraživati po internetu, ovo je samo brzinski iz rukava.

Jučer i ja na balkonu pokušavam posložiti Bandićeve vreće - biološki otpad u kantu, vreća za plastiku i metal, PET ambalažu odvajamo godinama, kao i staklo i papir i staru odjeću, ali malo to vrijedi.

Teško je tu primijeniti princip "prvo počisti pred vlastitim vratima" jer uzalud mi odvajamo, kad sve završi na istom smetlištu. Gledam jutros susjednu ulicu - oko kontejnera za plastiku je brdo žutih vreća koje nitko ne odvozi danima. A kad ih i pokupe, opet ih odvezu na isto smetlište. Tamo pak (a ista je stvar u Puli, Splitu, Zadru, Rijeci i brojnim manjim gradovima...) kad hrpa dosegne preveliku visinu, netko potpali "spontani požar" i smeće se lijepo zbrine u atmosferu. Uobičajena praksa. Samo treba pratiti vijesti, lako je uočiti obrazac. Nije drugačije ni na globalnoj razini. Uzrok požara u Sibiru i Amazoni nije ništa drugo nego klimatske promjene, koje nastupaju postupno, ali ih ne možemo zanemariti.

Nije to prvi put u povijesti - sjetite se Londona pedesetih godina, a i prije toga - engleskih i velških rudnika s početka stoljeća... Uostalom, ja se sjećam kako se nekad ložilo na drva i ugljen iz domaćih rudnika (Istra - Raša i Labin, Zagorje - Konjščina, ima ih još, Podravina - Bilogorski rudnici na Bregima i Glogovcu...) Nije to bio visokokvalitetni ugljen, nego lignit, ali tako se živjelo. Istarski ugljen je tako pun sumpora, da nije upotrebljiv za termoelektrane. Ima toga koliko hoćete... Ali da bi se to riješilo, treba se pozabaviti ekologijom na daleko višoj razini od odvajanja otpada. Tu se trebaju uključiti stručnjaci (kemičari, energetičari, ekolozi) a ne svjetske multikompanije, koje zanima samo profit.

S druge strane, da se vratim na vlastiti prag - ja svoju djecu doma naganjam da ne provode pol sata pod tušem nego samo toliko koliko treba da se operu, prala sam im mozak da ne trebaju pustiti vodu da teče dok četkaju zube, a opet - presvlačimo se svakodnevno, perem svakako više nego bi bilo nužno (veš, posuđe, prozori...younameit) i tako dalje. Ne bih se baš odrekla luksuza centralnog grijanja, nisam sigurna da bi mi bilo ugodno živjeti bez klima-uređaja ljeti, vozim auto s motorom s unutarnjim sagorijevanjem itd.

Kad smo kod vozila - ljudi misle da su električna vozila ekološka, ali brus - takvo vozilo ekološko je upravo toliko, koliko je zelena energija sustava. Ako struju dobivate iz termoelektrane na naftu ili ugljen, veliko je pitanje koliko je ekološki tu struju trošiti na pogon motornih vozila, a korak dalje - koliko je opravdano tako struju proizvoditi? Biste li se vratili u doba bez tople vode, struje, mobitela, računala, interneta??? A nije to tako daleko - dvije do maksimalno tri generacije.