Kad sam prvi put otvorila topic, raznijezila sam se i nasmijala malo jer je u stilu branimira bilica i jer taj put misli odlicno razumijem. Koji put i ja upadnem u to raspolozenje Na kraju, stvarno djelovat mozes samo na osobnoj razini-manjom kupnjom, recikliranjem, biranjem politicara koji su makar nominalno zeleni. Ne razmisljat previse kamo sve to vodi i jel prekasno za promjenu smjera.Ionako nema alternative - obican gradjanin ipak nema scenarij b tipa put na mars. Ima nas previse definitivno, al opet sam ja isla na ivf i trcim u likara cim me nesto zugne, mozda bi odgovorno bilo da se, ko u japanu, pristojno povucem u planinu i ne dam da me mecu u neke kapsile i u beton, nego da zagnojim koje drvo. Opet, vjer to necu ucinit, veselit cu se ako docekam unuke, ljutit ako mi dr-ovi a konto starosti uskrate pomoc u ime manje ljudi na svijetu, kupit neku novu stvar itd. Zivimo od svakodnevice, iako filozofsko pitanje kamo idemo i cemu i mene koji put pritisne jako - i to je za ljude.