X ko kuca.
Kosjenka, zao mi je da si u takvoj situaciji, bila sam u vrlo, vrlo slicnoj prije 4 i po god, s djecom 4 i 6 god. Muz je bio u bolnici 42 dana, jedino sto je moj bio u Zg, pa sam isla svaki dan u bolnicu.
Na kraju je sve dobro ispalo, a dijagnoza se pokazala pogresnom. No imala sam malu djecu koja ne mogu bit ni blizu samostalna, sama uzet pojest, podgrijat, malome sam jos guzu brisala, uspavljivala ga...
Bila sam iscrpljena od umora, rastresena, poluluda od rijeci dr. i prognoza, mala djeca koju je trebalo hendlat, brdo obveza na poslu, u to vrijeme smo i kupovali nekretninu, dogodilo se usred bolesti, imala sam brdo obveza.
Nisam se odvajala od svog malog rokovnika koji mi je stalno stajao u torbi i zavirivala bih kad, sto trebam napraviti.
Sad ti je prvotni sok, poslozit cete, trebas bit jaka za djecu i muza, hendlat sve te obveze uz firmu (mozda mozes delegirat u firmi neke poslove?!).
I cuvaj se draga, drzim fige na najjace da sve bude dobro
Izdrzat cete vi to,a decki su vec veliki i sigurno mogu ako im se sve lijepo objasni organizirat svoje obveze. Dala bih deckima priliku/sansu za osamostaljivanje i bez Alekse.
Drz te se!