Ja sam tek povremeno imala tih problema, uglavnom bi bilo uzrokovano anksioznošću.
Osim uobičajenih savjeta (filtar plavog svjetla, izbjegavanje ekrana prije spavanja, tjelesna aktivnost, izbjegavanje kofeina i teina, uspostavljanje rutine) ono što bi mene uspjelo uspavati bi se moglo nazvati nekom vrstom mentalne vježbe.
Najvažnije u spavanju je otpuštanje očekivanja. Ja sam znala krenuti na spavanje u strahu da neću moći zaspati (a važno mi je zaspati i dovoljno odspavati) i taj strah bi me gurnuo u anksioznost i onda je gotovo sa spavanjem. Dakle, potrebno je osvijestiti strahove i pustiti ih. Pustiti očekivanja koja imamo od sna, kao da nije važno hoćeš li zaspati ili ne.
To nije tako lako za postići, pa bih često pribjegavala nekoj mješavini sanjarenja i meditacije da zavaram mozak i preusmjerim fokus dalje od izvora frustracije. To sanjarenje/meditacija bi uključivalo npr. maštanje o nekom cilju kojeg želim postići ili nekoj želji koju imam. Npr. želim novi stan i onda zamišljam kakav raspored želim, koje bih pločice stavila u kupatilo, a koje u kuhinju, bih li imala 5 plamenika ili bih stavila i indukciju, koje bih cvijeće imala, boju i oblik kauča, zavjese itd itd. Važno je uključiti što više (nevažnih) detalja jer se na taj način mozak umori.
Ponekad bih neku sanjariju do te mjere izvježbala da bih ju krenula automatski zamišljati čim legnem i onda zaspem u roku jedne minute.