Ja moram dooobro paziti da ne zadrijemam pred televizorom, jer to je recept za nesanicu. Meni su smetnje spavanja započele s ulaskom u klimakterij, a i dalje ih imam povremeno. Nije prestalo. Neke noći su ok, druge manje ok. Pomaže fizička aktivnost tijekom dana, vježbanje, hidriranje organizma, izbjegavanje ekrana (to mi teško pada, iako nisam ovisnik o televiziji - znam buljiti u mobitel, računalo, tablet, a poslije ne mogu spavati...)
Još pomaže čaj s medom (kamilica ili menta ili matičnjak - što se nađe, ne treba ništa posebno, osim što treba izbjegavati crni čaj). Može i mlijeko, iako osobno nisam ljubitelj.
Soba treba biti zamračena. Mene zna probuditi mjesec kad zasvijetli kroz rolete, ako nisu spuštene baš do kraja. Smeta me i ulična rasvjeta, ali i lampice na rooteru i druga elektronika. Ne gasim, ali smjestili smo ga ispod pisaćeg stola, tako da se iz kreveta ne vide. Smeta me i buka - taman zaspim, a ono susjeda krene na tuširanje ili pokrene vešmašinu kad započne druga tarifa. Eh... ne mogu ljudima zamjeriti, žive u istoj zgradi, pa vjerojatno i oni čuju nas. Kako god, dođe to s godinama. Zapravo, ne isključivo. Kad sam bila mlađa, bila sam još od studentskih dana puno osjetljivija na stresne situacije (na poslu i doma), a sad ipak manje.
Lijekovi - normabel sam iskusila u trudnoći, a i sad mi je povremeno dio terapije za kralježnicu, kad me uhvati bolan period. Ne koristim ga protiv nesanice. Iskreno, nije mi palo na pamet. Možda se idući put sjetim, jer obično ga imam doma za druge svrhe.