 |
|||
Odlazak djeteta s vrtićem na more
Danas je M. otišao s vrtićem na more, na 10 dana, u dječje odmaralište Zlatokrila na Lošinju. Želio je otići, veselo je otišao i cijelo vrijeme smo bili u pozitivi.
Ali, ja sad uzdišem i ne znam kako ću pregrmit tih 10 dana. Moj M. je jako mazno stvorenje i jako smo vezani. Sasvim je normalno socijaliziran i druželjubiv, ali svako toliko dođe k meni u krilo, mazimo se, pričamo. A da ne govorim da mi svakakvi scenariji prolaze kroz glavu...
Kakva su vaša iskustva?
Žalosno bi bilo da ti ne nedostaje i da ti je normalno biti bez njega. Naravno da ćeš jedva čekati da se vrati i da ćeš se brinuti, sve ti je to normalno.
Ja sam ti godinama vodila djecu na more s vrtićem, uvijek nam je bilo super i djeca se preko dana uglavnom uopće ne sjete roditelja, manje krize mogu nastupiti naveče kod uspavljivanja gdje smo ih onda malo pomazili u krevetu, a mi smo našim roditeljima savjetovali da djeci često pišu i šalju razglednice, neki su slali svaki dan i te su razglednice djeca onda čuvala pod jastukom, puno su im značile jer su bile veza sa kućom.
Uvjerena sam da će mu biti super i da će biti pun doživljaja kad se vrati!
mi imamo odlična iskustva, Luka je išao i na skijanje i na more sa vrtićem; paradirali smo mi, on nas se nije ni sjetio...znali bi ga zvati navečer, a on bi samo doviknuo: ne mogu se javiti, igram se 8)
isto je inače strašno mazan i do nedavno je spavao s nama u krevetu....
zdenka, i ja ti mogu reći sa strane odgajatelja/voditelja: nijednom nisam vidjela suzu za mamom i tatom. Istina je da su nam se znali uvlačiti u krevete, maziti se s nama... ali i mi koji smo radili taj posao voljeli smo djecu i dobro se osjećali u tim situacijama.
Ništa ti ne brini - njima su dani tamo tako ispunjeni da se navečer samo skljokaju u krevet, malo šapću, kikoću se i... zaspe!
Vidjet ćeš kako će biti pun raznih priča po povratku
ja znam da marin ne bi plakao za nama, previše bi mu bilo zanimljivo, mene bi brinulo hoće li se čitav vratiti kući. znam da oni paze na njih koliko mogu, ali djeci svašta padne na pamet i ja bi cijelo vrijeme bila u brizi. još uvijek mi je teško pustiti ga bez mog nadzora :/
Pa, osim odgajatelja, išla su i 2-3 difovca (ne znam kako je sada) i stvarno je sve bilo u redu.
Klinci u stranom okruženju puno bolje poštuju autoritet nego u poznatom.
Ne samo to nego i "Kud svi Turci tu i mali Mujo", u grupi puno bolje funkcioniraju i poštuju pravila nego kad su sami s roditeljima.
Hajde, to su lijepe vijesti za jednu ucviljenu mamu. Djeca su jučer sretno stigla i izgleda da je bilo uzbudljivo. M. je zaspao tek u 22.30, što je ekstrem za njega. Teta se dva puta na dan javi SMS-om, pa mi je lakše. Jedino mi je bad što ne možemo zvati djecu, da ne bi dolazilo do krize. Možemo im slati faksove, pa ću poslati svaki dan po jedan.
Svejedno, jedva čekam da se moj princ vrati.
kako mislis, ne mozes deset dana cuti glas svog djeteta? Da ne bi doslo do krize? :shock:
Moj Dino je ove zime bio 8 dana na zimovanju i sada u subotu ide s istom tetom i agencijom na ljetovanje, na Rab u San Marino. Isto kao što kaže Apricot idu s njima dif-ovci treneri i jako se klinci dobro zabavljaju. I kod nas su nam pokušali progurati ovu foru da možemo razgovarati s tetom, ali ne i s djetetom, što sam ja glatko odbila i objasnila teti da će mom djetetu biti jako teško ako nas ne čuje i ona je rekla OK, vi najbolje poznate svoje dijete. Čuli smo se svaki dan jednom i to negdje prije večere, pitala bih tetu kako je i jel sve u redu i onda malo popričala s njim. Bilo mu je jako lijepo i nadam se da će i sa ljetovanja doći veseo kao što je bio kad se vratio sa zimovanja.
davorka, o kojoj agenciji je riječ? možeš nam malo više napisati? naime, Luka završava 1. razred i još se ove godine može progurati sa vrtićem, ali sljedeće :/ . primili bi oni njega, ali bilo bi mu dosadno sa mlađima... i sad bi trbali naći neku agenciju i "ekipu"... ne znam nikoga ko ima iskustva, pa ak ti nije teško, par riječi....
Nazor ti je "agencija" za organizirani odmor djece.
www.nazor.hr
Primaju one od 7 godina nadalje.
Ne daju ti djecu na telefon. Tete kažu da to uznemiruje djecu, da plaču, a one imaju desetero i više njih na brizi i ne mogu ih sve utješiti. Nastojim ih razumjeti zamišljajući si kako bih ja provodila deset dana s desetero petogodišnjaka.Bubica prvotno napisa
evo, provjerila kod prijateljice kojoj je dijete otislo isto na Mali Losinj (nas vrtic) i ona najnormalnije razgovara s klincem na vecer, preko tetinog mobitela.
Necu vise nista na temu, obecavam.
M. je sad već treći dan na Lošinju. Veseo je i uživa. Teta kaže da uopće nije bio tužan. I dobar je. :D E, sad i ja mogu malo uživati u nezapamćenoj količini vremena.
Agencija preko koje ide moj Dino zove se Trakostyan tours, iz Varaždina su (ili tamo negdje). Oni rade baš s vrtićima i imaju trenerekoji idu s djecom, uče ih skijati, plivati, igraju se snjima, animiraju ih.
Ja isto neću više puno na temu telefonskih razgovora, ali ja zaista ne bih pristala na to da mi teta određuje što je dobro za moje dijete (po njima bi dakle bilo bolje da mi dijete ne čuje glas tjedan dana) jer ja ZNAM da je mom djetetu ljepše i sigurniji je kad se svaki dan par minuta čujemo. To sam teti rekla (jer oni su isto u letku za nas napisali: možete razgovarati s tetom kad god želite, ali ne možete dobiti dijete na telefon), ja sam odmah teti rekla da mi je to neprihvatljivo, ona je rekla da ja najbolje znam što je dobro za moje dijete i dogovorile smo se da mogu nazvati i snjim pričati jednom dnevno. Koliko znam i druga djeca iz Dinine grupe su razgovarala s roditeljima, a naša teta ih isto ima preko 10 na brizi. Nije bilo nikakvih problema s djecom zbog razgovora s roditeljima. Isto je bilo i sa mojom nećakonjom koja je stara 4,5 godine i svaki dan je razgovarala par minuta s mamom a išla je prvi put na more s vrtićem.
Moja je na izletu u Gradu Mladih i mi kao roditelji se ne možemo ćuti sa djecom. Naime, to je preporuka odgajatelja. Zašto je to tako, zašto neki vrtići to preporučuju a neki ne, ne znam.
Poruka djetetu je u tom slučaju vrlo zbunjujuća. Treba djecu učiti da budu samostalna , neovisna ali isto tako da znaju da im je roditelj onaj koji ga voli, koji o njima brine i kod kojeg imaju potpunu sigurnost. Kada i odrastu tada će imati naviku javljanja roditeljima kada odu bilo gdje. To je međusobno poštivanje i povjerenje.
Lijep pozdrav.
p.s.nadam se da ovime nisam nikog dovela u neugodno situaciju
teta u vrtiću nam danas ponudila za niku ljetovanje u Stoimenoj u Crikvenici 7 dana u lipnju.
http://www.nazor.hr/_odmaralista/odm...crikvenica.htm
Nika bi naravno željela ići, a mene i MM-a peru paranoje (ne zna još dobro plivati, bojimo se prometa...)
dobra stvar je što je naša viksa par km udaljena od tog hostela i ja bi u to vrijeme bila u njoj, ali ipak mi nije baš svejedno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom