Divni su svi, dvije primalje, doktor, imam stvarno punu pažnju i uslugu . Jedini mi je problem što se više ne mogu kretati i mijenjati položaj jer rađam na nekom intervetnom stolu, kako se to stručno zove, koji mi je jako neudoban i prekratak. Ali dobro, nisam dugo bila na njemu, možda kojih sat vremena pred sam izgon, koji nikako nije bio lak (možda baš zbog tog ležečeg položaja), tako da nažalost nisam uspjela izbjeći epiziotomiju (nije bila strašna kako zna biti, samo nekoliko šavova odrađenih pod anestezijom) i lagano nalijeganje na trbuh jer beba nije izlazila sama. Ono što bi definitivno popravila sada da imam popravni iz rađanja to je da bi naučila prodisavati te zadnje trudove kod samog tiskanja, ja o tome pojma nisam imala, mislila sam da će ići samo od sebe, ali nije, trebale su mi upute osoblja kako disati kod izgona.
I tako usred tog učenja disanja i boli i misli kako umirem, u 23.55 h te kišne nedjelje stiže ONA - moja mala, draga, toliko željenja curica . Duga 57 cm i teška 3840 g, teža i duža od oba starija brata kad su se rodili! Ostale smo u bolnici još tri dana, oporavak je tekao uredno tako da smo se mi začas vratile ponovno tamo gdje je naša čudesna priča i počela - u toplinu i sigurnost našeg doma.
Evo završila ja! Hvala vam na čitanju ove oduže priče i strpljenju !