Alice, uživamo.
Skype nam nije trebao, pustili su muža sa mnom. Došli smo i odmah su nas oboje pregledali na ulazu, izmjerili temperaturu i pogledali opće stanje. I na kraju pustili oni i njega da ide unutra! Baš sam se iznenadila, presretna sam bila.
Porod mi je bio predivan. Sve se tako lijepo posložilo... Jedino što je trajao jako dugo. U nedjelju oko 11 navečer je pukao vodenjak, a rodila sam u noćas u 00:01. Kad je pukao vodenjak, odmah sam išla u bolnicu, čim sam se otuširala. Na putu nas zaustavila policija valjda čim smo izašli iz svoje ulice jer je trajao policijski sat. Ali brzo smo s njima završili, samo su nam pregledali dokumente i nešto sebi zapisali i to je to. Kad smo došli obavila sam pregled i te trudove koji su još uvijek bili lagani odradila u dvorištu bolnice jer mi je odgovarao taj hladni zrak. Kad je postalo teže, išli smo u sobu, tamo se nastavilo. Dopustili su mi da šetam, da sjedim/hopsam na lopti, da radim što hoću u biti, jedino sam preglede morala obavljati. U jednom trenutku, nakon xy sati, pred izgon sam obavila razgovor sama sa sobom u stilu: Okej, to je to. Sad ćeš umrijeti. Imaš još par minuta. [emoji38]
Naravno da nisam umrla kao što vidite, a to pripisujem trenutku slabosti jer se odužilo. Kad je došlo vrijeme za izgon, meni se strunjača na podu u kutu činila baš udobnom pa sam pitala doktora jel mogu ja ići dolje leći. Rekao mi je da mogu ako mi se tamo sviđa.
I tako sam vam ja rodila na koljenima, obješena mužu oko vrata. Na podu. Nikad ne bih rekla da ću birati pod za mjesto rađanja, ali eto sviđala mi se baš ta strunjača.
U svakom slučaju, nešto najljepše što mi se ikad dogodilo. Pamtit ću svaki trenutak zauvijek. [emoji813]
Eto malo detalja, raspisala sam se.