Ja tako jedem vecinu zivota, u praksi ujutro jedem dorucak, za moje pojmove dosta obilan, te jos jedan obrok kasnije u danu koji je kroz tjedan vrlo lagan, najcesce bezmesan, uglavnom povrce i mahunarke. Budem gladna uvecer, ali me glad ne smeta. Vec sam pisala o tome- citala sam prije nekog vremena znanstvene clanke o tome kako su ljudi produktivniji i “bolje misle” kada su gladni jer su van zone komfora. U mom slucaju je to tako, efikasna sam i brza, mozak mi bolje radi. S tezinom nisam nikada imala problema, jako sam sitna. Kada vikendom vise jedem, cesto se osjecam tromo i lijeno, kaucasto, sto ne volim.bucka prvotno napisa
Mislim da je kljucno nekako rijesiti da se “smije” biti gladan, da to nije nista strasno i da je ljudsko tijelo predvidjeno za povremenu glad.
Sent from my iPhone using Tapatalk
 |
|||
Odgovori s citatom