Amin.
Na temu mogu samo dodati da se ljudi u meni najbližem gradu, NS-u, ponašaju kulturnije i normalnije, ili bar ne nekulturnije, nego u selu u kome živim.
A selo je pusto kao grad duhova, jer je sve dovoljno hrabro i radno sposobno trenutno još na radu negde preko granice.
Među to malo ljudi što je ostalo je toliko divljih, živčanih ili jednostavno poluludih, da mi je mrsko da izađem na ulicu.
Sa tim što ponašanje prelazi granicu nekulturnog na prosto-naprosto opasno.
Žmigavac se ne koristi nikada, kao ni svetla ni na autu ni na biciklu, ne poštuje se mnogo ni semafor, a bogami u poslednje dve nedelje ljudi voze aute ulicama opušteno levom stranom.
Pre neki dan me je iz neverovatno guste magle zamalo pokupio jedan takav deda za volanom bez svetala vozeći levom.
Prošle nedelje noću se lik zabio autom ravno u komšijsku zidanu ogradu, u našoj mirnoj i pustoj ulici, cca 60-70km/h elegantno, bez pokušaja da skrene ili koči, sa sve tutnjećim basom u kolima. Zaspao je, kaže, za volanom, siroma dečko, i slobodan je da ubije nekog svojom vožnjom čim mu tatica kupi nova kola umesto uništenih, dragom Bogu je očigledno bio sasvim po volji jer mu dlaka s glave nije usfalila.
Po trotoaru hoda troje, četvoro ukupno na celoj ulici, ali ako se slučajno treba mimoići negde, to će verovatno proći kao u uvodnom postu.
Ako nekome prigusti na wc u noćnim šetnjicama selom, bilo to muško, žensko, mlado, staro, hej, no problemo, pišamo komšijama pred kućom, jer, tako smo u mogućnosti... A za nešto više od pišanja dobar je i komšijin ukrasni žbun, ko mu je kriv kad stavlja takve gluposti pred kuću sebi, zaslužio je...
U radnjama se svi znamo pa svi jedni drugima zavirujemo u korpe i komentarišemo naglas šta je ko, kako, i koliko kupio, jel se razbacuje ili mu to stvarno treba...
Kad vidim kakvi su odrasli, od osamnaeste do osamdeset i osme godine, ne znam šta bih zamerila deci što su groznog ponašanja.
Jeste, još uvek su takvi manjina, ali sve brojnija, sve neprijatnija, i sve opasnija manjina.
Ranije sam odgovarala, protivila se, nisam ćutala, sad se radije sklonim ako mogu i decu učim tako.
Jer ozbiljno mislim da puno puno ljudi ne pije svoje terapije. Nije moguće da je sve to samo nekultura.
Tačno mi dođe da idem što češće u grad, tamo bar sebi opravdavam takvo ponašanje "gužvom".