Trebamo li ići psihologu?
Pretpostavljam da ime možda već ovakva tema , preusmjerite me ako je potrebno. Ne znam kako da skratim priču. Mama sam dvije djevojčice 8 i pol g i 5g.
Starija kćer je, kako bih rekla, od rođenja vrlo plačljivo, tvrdoglavo i teško odgojivo dijete.
Uvijek sve po njenom, tupi svoje dok ne izludi cijelu kuću, doslovno. Muž i ja se zaista teško nosimo s tim.
Prije je to bilo užasno dugo vrištanje, sada ispoljava na raznorazne načine. Ne znam što bih od primjera uopće izdvojila.
Imali smo fazu pišanja u krevet,,,trajalo je neko vrijeme, povremeno, 3 noći piša, 2 tjedna ne, 5 noći piša, 3 tjedna ne. Riješili smo problem s alarmom za noćno mokrenje.
Ona je jako sramežljivo dijete koje teško uspostavlja kontakt, prvi, s ostalom djecom, srami se, nesigurna je jako u sebe i često u životu neke stvari neće ni probati od straha da ne uspije.
Bez obzira na to, vrlo brzo je naučila voziti bicikl, rolati, pisati,čitati. Čita i piše od 4 godine. Ponekad imam osjećaj da je u svom nekom filmu..Kad joj nešto objašnjavam, kao da fleda kroz mene.
U vrtiću i školi, dakle nitko od stručnih osoba mi nikad nije rekao da je primjetio da nešto ne štima. Da, povučenija je, da sramežljiva je, da ne želi plesati kad drugi plešu, ali u pravilu mirno i poslušno dijete koje ne radi probleme, ne ističe se posebno, voli raditi sama, ima prijatelje, iako mi je često znala doma reći da se s njom nitko ne želi igrati.
Po rođenju seke, naravno da je bilo problema, neposlušnost, mučile smo se sve tri jer je i beba bila zahtjevna, i ona i meni je trebalo odmora, muž je radio po cijele dane. Voli seku jako, ali se ne slažu baš, uvijek borba oko igračaka, tv-a i slično. U početku ne, ali sad je i nasilna prema seki, samim time i seka prema njoj i svakodnevno se nosim s konstantnim svađama, deranjem , čupanjem, guranjem..
Radim smjenski rad, kao i moj muž . Nemamo svoju neku komnstantu, svaki dan nam je drugačiji. U međuvremenu čuva baka dok mi radimo.
Ono zbog čega se baš sada javljam je muka oko škole. Od kad je krenula u školu, ono, ide to, u školi je super uvijek kaže, čita lijepo, učiteljica je hvali, piše, računa..
Voli se pravit blesava, strašno voli od sebe radit nekog tko ništa ne razumije, znam da je pametna i bistra. Od kad je bila mala ispituje pitanja razna, tipa s 4g "kako nastaje staklo, kako je nastao svemir" i slično, i nikad nije zadovoljna danim odgovorom.
Dakle, školu kao voli, svaki dan dođe doma, u školi je supeeeer biloooooooo, supeeerrrr, kaj ima, ima zadaće? Uvijek kaže malo, i onda, satima ali saaaaaatimaaaa odugovlačenje, čekanje, sve drugo je zanimljivije, gasim tv, radio, stišavam mlađu kćer, samo ne bi li ova imala mira, ali ne vrijedi. Pošaljem je u sobu da piše za radnim stolom, tek tamo ne radi ništa, doslovno smo izluđeni i više zaista ne znam šta da radim.
Potrošila sam se od pričanja, potrošena sam od objašnjavanja,uvijek kažem, sebi ćeš pomoć ako se koncentriraš i riješiš brzo , onda imamo vremena za tv, igru, park, bilo što.
Ne vrijedi, pomažem, uvijek sam na raspolaganju ako nešto ne ide, oboje smo, dogovaramo, dajemo do znanja da nas zanima što radi, hvalimo ju da je pametna, inteligentna, ali ovo sa zadaćom nas ubija. Doslovno je sposobna, kad ima popodne školu, doć iz škole, ko fol krene pisat zadaću, ne napiše skoro ništa, jer eto bas je zanimljivo buljit u bijeli zid ili sat, i onda u 21h vidim da nema smisla, nakon sati i sati nagovaranja, a moj život i život mlađe kćeri ne može stati radi nje i njene zadaće, pošaljem ju spavat, i onda panika, ALI NISAM NAPISALA,e pa tko ti kriv. Ujutro, doručak, ja obavim plac i sl, mlađu u vrtić, dođem doma, ona tek onda kreće pisati, do tad se igrala dok me nije bilo.
Kao da ne razumije ili što? I onda piše piše dok već skoro ne kasni u školu,u školu uvijek naknap i često ne napisane zadaće do kraja.
Ona jednostavno ne želi i ne razumije da mora napisati zadaću. Bilo je situacija kad bih joj jednostavno nakon par sati uzela knjige i bok. Onda tuli da će dobit 1 i tako, ja kažem neka dobiješ , jer me zaista zaista izludi.
Molila sam učiteljicu da slobodno bude malo stroža vezano za te zadaće, da surađujemo, ali ništa. Planiram skoro opet ići kod nje na razgovor.
Danas je kulminiralo jer ja sam na poslu, muž je bio s njom doma, sve su se lijepo dogovorili, da piše zadaću, pohvalio ju je sve lijepo ,super, otišla u sobu, on legao malo odmoriti jer isto ide raditi do 1h u noći, došao u sobu, ona riječi napisala nije nego je vadila sekine igračke i igrala se. Poludio je, uzeo joj knjige i rekao da ni neće pisati zadaću.
Zvala ga je da gdje su knjige, ja mu kažem neka joj dozvoli ovaj put da napiše to i bok, on smatra da stalno tako popuštamo i zato i radi to. Ima još hrpa toga ali ne mogu sada sve tipkati sjetiti se uopće svega.
Pa ja vas molim, trebamo li ići psihologu? Da interveniram u tom pravcu? Išli smo u par navrata kad je piškila u krevet, psihologica ništa posebno nije rekla, fokus je stavila na ljubomoru na seku i da će to proći.
Ne znam više što da radim , svi dani su nam opterećeni s njenom školom i zadaćom. Nije jedina, i mlađa traži pažnju, i ja trebam vrijeme za sebe, muž i ja nemamo vrijeme za nas dvoje nikada, kada ne nađemo zajedno doma, svak legne na svoj dio kreveta i umre umoran dok jedna od njih ne dolazi doma.
Eh da, još nešto, jede poskrivce, uzima slatkiše poskrivce, neb branim, čisto ne dozvoljavam u toj mjeri koliko mi ona mogla pojesti, a granica kod nje nema, pa se penje po kuhinji, uzima poskrivce, trpa papiriče svuda.. Uvijek, zašto? zasladi se, ali iza doručka, ručka, ne rano ujutro, dobit ćeš uvijek, nemoj skrivati, i onda još gore.
Uzela mi je 200 kn iz novčanika prije par mjeseci, nisam ni znala, odnosno, znala sam da su nestali, ali sam mislila da sam ih ipak potrošila, nađem ih nakon mj dana u ormariću, i onda je priznala da ih je uzela, zašto? Jer si je htjela kupiti nešto. Ali što? Imaš sve, kupimo, naravno isto u granicama, ali njoj nikada dosta, jednostavno uvijek traži više, a ne razumije posljedicu, ili je toliko inatljiva... Ne znam. Znam da sam pretjerala u pisanju, ali ovako se nemam kome obratiti, jednostavno nitko ne razumije , a muž i ja stalno iste priče vrtimo u krug.
Hvala vam puno, kome se bude dalo čitati.
 |
|||
Odgovori s citatom
*armani prvotno napisa
.
