Pošaljem ju u dućan, ode , obavi bez problema, uvijek gleda kako da si sakrije ostatak novaca, bar nešto , kao da mi ne skužimo. objašnjavam joj da nema potrebe za tim, ima kasicu, sprema, dajem joj sitniš, dam joj da si kupi nešto kad smo vani, parkić, ljeto, da odabere poklon, odjeću... Ide joj se na ruku maksimalno.
Na vanškolsku aktivnost ide unazad par mjeseci, zadovoljna je. Uvijek kažem, ako ne napišeš zadaću, nema parka, nema tv-a. Jednostavno nju to ne dira.
Nikad nije bilo toga s čim bi se nju moglo kazniti pa da se trgne. Kad joj nešto uzmem, isplače more suza, a za 20 minuta sve zaboravi.
Voli sa mnom kuhati, zajedno dosta radimo, razgovaramo. Neki dan mi je u autu rekla da sa mnom nekad razgovara kao da razgovara s najboljom prijateljicom. Stvarno je bistra, duhovita, za svoju dob, razmislja o nekim stvarima npr o kojima mlađa, ni u peti... I onda ovo...