Trebamo li ići psihologu?

[Beti3]

I ja se čudim da netko od djeteta u nižim razredima očekuje da sam napiše zadaću.
Sjediš kraj djeteta dok piše. Tako treba biti. Jest, gubitak je vremena, ali je nevjerojatni dobitak u samopouzdanju djeteta.
Nekom djetetu je dovoljno dvije godine da samo nauči, a nekome će i u 5.trebati ponekad sjesti i pomoći svojim prisustvom.

[Peterlin]

I ja se čudim da netko od djeteta u nižim razredima očekuje da sam napiše zadaću.
Sjediš kraj djeteta dok piše. Tako treba biti. Jest, gubitak je vremena, ali je nevjerojatni dobitak u samopouzdanju djeteta.
Nekom djetetu je dovoljno dvije godine da samo nauči, a nekome će i u 5.trebati ponekad sjesti i pomoći svojim prisustvom.

Ovo ne treba generalizirati. Moj stariji NIKADA u životu nije zaboravio zadaću, jer je takva osoba. Mlađi je imao drugačiji pristup, ima ga i danas, ali njemu je trebao nadzor. I dan danas mu treba vanjska prisila. Oni jednostavno moraju naučiti način na koji će im najbolje ići odrađivanje obveza. Netko moje sam (moj stariji - taj je savjesniji od mene, nisam zaslužna), a nekom je bolje da ima organizirano vrijeme i aktivnosti tako da je mogućnost preskakanja obveza minimalna. U osnovnoj školi to je produljeni boravak u nižim razredima, a kasnije već polako moraju sami.

Nije dovoljno uz dijete sjediti, jer tako od sebe napraviš njegovu štaku. Treba ga poučiti kako da si sam pomogne - nek zapisuje što ima za zadaću i do kad...Dok još ne znaju pisati, to je posao učiteljice, a kasnije bi ih i ta ista učiteljica trebala polako upućivati. Zato je bitno "dihati učiteljima za ovratnik" dok su djeca u nižim razredima, a ponekad i dalje. Ne mislim time da učitelje treba gnjaviti, nego da je za dijete bitno da učitelji i roditelji traže od njih iste stvari.

[NanoiBeba]

I ja se čudim da netko od djeteta u nižim razredima očekuje da sam napiše zadaću.
Sjediš kraj djeteta dok piše. Tako treba biti. Jest, gubitak je vremena, ali je nevjerojatni dobitak u samopouzdanju djeteta.
Nekom djetetu je dovoljno dvije godine da samo nauči, a nekome će i u 5.trebati ponekad sjesti i pomoći svojim prisustvom.

Čitam i ne vjerujem

Nikad u životi nisam sjedila kraj djece dok rade bilo šta za školu.

Niti su to radili moji roditelji samnom.