*armani prvotno napisa
Naucila je, ajmo reci sama. Nismo nikada forsirali i sjedili s njom i poticali ucenje slova i brojeva. Jednostavno je uz igru ucila, zanimalo ju je. Tv voli, tablet nemamo, mob dobije jako rijetko, oduvijek je tako, za poneki crtic.
Od samog pocetka skole sam uz nju dok pise zadacu, nije da sjedim pored nje na stolcu, ali sam 2m dalje, ukljucena sam maximalno, gledam, pitam jel ide, komentiramo zajedno zadacu, poticem je da razmisli ako nesto ne ide, u izrazavanju zna imat problema, dajem primjere..
Ali, nisam ja uvijek doma kad radi zadacu. Baka se ne ukljucuje dok ju ona cuva recimo, tako da ona radi sama.
Printala sam joj dodatne zadatke, uz igru rjesavala s njom.
U 1 razredu je bila dijete koje jedino cita besprijekorno i pohvaljena zbog toga.
Strucne sluzbe kod upisa u 1 razred komentiraju kako je napredna za svoju dob i ozbiljna.
Znam da nam treba psiholog i definitivno idem u tom smjeru.
Trenira karate, dala sam joj na izbor aktivnost, zasada joj se to svida.
Recimo imali smo 1 zanimljivu situaciju. Zaboravila je pisanku iz prirode jedan dan i pisala u skoli na papir. Rekla sam joj da to mora prepisati u pisanku jer ce izgubit se papir. Danima je odugovlacila a to nije radila. Dosla je subota, ostavila sam je doma na sat vremena da radi zaostatke, i to, dok mi obavimo nesto. 4 puta me zvala jel stvaaaarno mora to prepisat.?? Da, moras. Nemas puno, gotova si brzo. 2 poziv, jel bas moram? 3 poziv jel bas moram? 4 poziv, mama ja sam to zaljepila u pisanku.