Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
Kakav je vas bazicni stav o farmakoterapiji? Biste li bili skloni poslusati terapeuta koji vam preporuci antidepresiv ili ne? I zasto?
Prije par nedjelja je bila emisija nu2 posvećena depresiji i tu su mi ta iskustva malo omekšala stav da nije takav big deal koristiti lijekove da bi funkcionirao. Do tad sam naginjala prema tome da što je nužno je nužno, ali da je pritom i velika šteta, otprilike zbog toga što mislim da je na neke dogadaje u životu normalna, a ne nenormalna, reakcija biti uznemiren, ljut, pod stresom. Da su nam to mehanizmi zaštite. Problem je kad ih mozak ne može ugasiti.

Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
Nedavno sam od par ljudi čula i da su ADHD i disleksija izmišljene bolesti i da ih se može istjerati dobrim batinama. Što li onda misle za psihičke bolesti i poremećaje.
Da su zli i da su si sami zaslužili socijalnu izolaciju. Navukla sam se na rusku seriju Kuhinja i isprva mi je bila smiješna, ali što dalje sad vidim taj neki mentalitet koji je očekivano karakterističan za rusko zatvoreno društvo. Imali su epizodu gdje bi se moglo reći da ismijavaju alkoholizam, govorne mane tipa zamuckivanje, i sad si tu mislim ajde možda sam preosjetljiva, ipak je potreban zaplet. Ali danas epizoda ide tako da eto glavnom neomiljenom kuharu iščeprkaju informaciju da se liječi tabletama za smirenje, pa to iskoriste protiv njega nakon što je on pokušao obraditi voditeljicu restorana na prilično podmukao način, što je opet karakterna mana. Ali tu njegovu bolest su prikazali - kao da je odraz njegovog zlog karaktera.

Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
Kaae, bome su mi i tvoji primjeri ekstremni pokazatelji društva u smislu da bih se ja pitala što se dogadja u tom društvu da toliki postotak ljudi treba psihijatra ili redovito živi na lijekovima kao da pričamo o konzumaciji voća svaki dan.
U par navrata sam vidjela članke o raširenom liječenju djece u Americi lijekovima za psihičke bolesti i porastu oboljele djece, pa i predškolske dobi pa sam se zapitala isto.

Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
Psihoterapija je u mnogim drustvima dohvatljiva i pozeljna, vid mentalne higijene ili tjelovjezbe za dusu. Kako ju vi vidite? Znate li ikoga tko ide na psihoterapiju? Kako vidite stigmu koja se veze uz mentalne bolesti- nije uvredljivo ponuditi nekome dobrog endokrinologa npr.

Smatrate li da je stigma koja se veze uz mentalne bolesti povezana sa cjelokupnim mentalnim zdravljem nacije? Da li bismo bili zdraviji i sretniji, da li bi se neki uzasi mozda izbjegli, da je lijecenje mentalnih bolesti prihvatljivije ( i dohvatljivije)?

Ili to nema veze jedno s drugim?
Psihoterapiju vidim kao skup sport za one koji nemaju nikog dovoljno bliskog za kvalitetan razgovor. Ako je na razini higijene i tjelovježbe. Ako je na razini liječenja trauma opet skup sport, a i treba probrati tko bi valjao. Nažalost, par psihologa koje sam zapazila u širem ili užem medijskom istupanju sam doživjela kao ljude upitne oštrine razuma pa vjrv kod njih ne bih išla na razgovor, ali kako znati s kim ćeš kliknuti. Vidjela sam da postoje online razgovori, uz naplatu naravno, gdje klijent ajmo tako reći, a ne pacijent, može eliminirati npr. psihologe s kojima ne dijeli vjersko uvjerenje.

Znam osobu koja ide na psihoterapiju, to je dobra stvar za nju, nisam promijenila mišljenje o njoj, ali je šteta što muški članovi njene obitelji nemaju ni u primisli da bi išli na psihoterapije.

Bismo li bili zdravija nacija da idemo na psihoterapije? Vjerojatno da. Onda s druge strane - Kaae daje primjer koliko je prihvaćeno tražiti pomoć u Americi, ali ne znam da bih rekla da su oni generalno zdrava nacija, ali onaj dio koji nije i zatraži pomoć je bar zaliječen i funkcionalan, a kod nas ni to.