Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
Psihoterapiju vidim kao skup sport za one koji nemaju nikog dovoljno bliskog za kvalitetan razgovor. Ako je na razini higijene i tjelovježbe. Ako je na razini liječenja trauma opet skup sport, a i treba probrati tko bi valjao.
Sasa, je l ovo “stigma stav o psihoterapiji” ili “od njih ionako nikakva ili mala ili upitna korist” stav?
Meni se čini da je ovo drugo, a i da sam ga često čula od ljudi kojima je savjetovanja terapija.