Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
Stigma postoji. Moji dojmovi su svakakvi. Nekom pomogne, nekom odmogne, ima ih super, ima losih, govorim i o psihijatrima i o psiholozima. U nasem drustvu stigma postoji, mozda je to u Americi ranga higijene. Bavit sw samim sobom, pokusat lakse zivjet sa svijetom, rad na sebi meni je super.

Ali, za teske bolesti, kao i za teske mpo slucajeve, kao vjer i za onko, mislim da su psihijatri u nekoj vrsti pozitivmog odmaka (za mene iluzije) da se nekim stanjima moze pomici. Tako da im dijelom ne vjerujem jer ne moraju oni a tom osobom s neizljevivom bolescu zivjet doma. Sto je njima 'lijepp pod kontrolom', nekom drugom iz obitelji ne svakodnevni pakao. Opet, mislim da ne bi mogli obavlkat sboj posao kad bi unaprijed odustali od sizofrenicara i bipolaraca npr., njima ta vjera treba, treba i pacijentu...a obitelji - a o tome nek neko drugi misli. Tj ako je na duge staze, mislim da i.oni pistaju pacijenti.
Pa ne znam, osobno se rijetko kad osjecam omnipotentno kao sto opisujes. Dapace jedan od najgorih dijelova mog posla je osjecaj bespomocnosti pred nekim stanjima i osjecajima. I treba imati u vidi da su neke psihicke bolesti uzasno teske, ostecujuce i kronicne. I da je domet lijecenja ogranicen- no nije zbog toga nevazan. Unatoc frustraciji koju ukucani osjecaju.
Problem je sto mi kao drustvo nemamo razvijene modele pomoci psihijatrijskim bolesnicima i njihovim obiteljima. Sustav pozitivne diskriminacije prilikom zaposljavanja npr, sustav terapijskih zajednica i grupa, financijsku pomoc etc


Sent from my iPhone using Tapatalk