Od lijekova zaziru oni koji nemaju psihijatrijskog bolesnika u kući i sami bolesnici, dakle većina populacije, hvala Bogu.
I privatno i javno zdravstvo iz mog iskustva u psihijatrijskog bolesnika kroz tridesetak godina raznih pokušavanja nije uspjelo postići da bolesnik osjeća da ga je netko čuo i razumio. Ima ih boljih i gorih, ali baš nijedan nije takav dojam ostavio na pacijenta. Zato i mislim da je puno u prirodi bolesti.
Inače, gestaldt mi je beskrajno zanimljiv na teoretskoj razini. Ono što me manje oduševljava je to da ga, bar u Hrvatskoj, završavaju ljudi bez prethodnog medicinskog obrazovanja. Razumijem da erfovci, liječnici i psiholozi mogu postati terapeuti, ali da to mogu postati i sociolozi ili anglisti ne razumijem.