nije točno da mogu postati anglisti, mogu ERFovci, pedagozi, socijalni radnici, dakle isto humanističke, pomagačke struke, koje također imaju neka znanja iz psihologije, i moraju raditi u struci, ja konkretno znam hrpu logopeda gestaltista
da ne govorim da unutar te edukacije naprave dosta dobru provjeru tko je za to, a tko baš i nije, nisu ni svi psiholozi za psihoterapeute
kognitivno-bihevioralna terapija prima samo medicinare i psihologe, upoznala sam jednu dermatologinju psihoterapeutkinju i to mi je super kombinacija: ljudi joj dođu zbog problema s kožom, koji nekad nisu samo problemi s kožom.
inače mislim da se dosta brkaju kruške i jabuke ovdje, razumijem da kod psihijatrijskih bolesnika koji nisu baš u kontaktu s realitetom nije nužno realan cilj da će pacijent doživjet da ga je terapeut saslušao i razumio i da su interesi možda conflicting, ali ovo što opisuje amaranthquinoa svakako nije ok, i neko slušanje i empatija bi bili preduvjet da se uopće ostvari neki odnos iz kojeg možeš nešto gradit i mijenjat





Odgovori s citatom