Psihoterapija i dozivljaj iste u drustvu

[sasa]

Psihoterapija je vid/ dio psihijatrijskog lijecenja. Kao sto je i psihofarmakoterapija. Mislim- svi ljudi koji idu na psihoterapiju imaju neki vid psihickih smetnji.
Mislim da stigma pocinje bas od stroge podjele na zdrave i bolesne. Pa eto mi zdravi se mozemo malo baviti sa sobom, a bolesni nek se lijece. Ne postoji savrseno i puno psihicko, a bome ni fizicko zdravlje. Slazem se da je psihoterapija kao metoda lijecenja kroz sustav tesko dohvatljiva- no nije niti apsolutno nedohvatljiva.
Kakav je vas bazicni stav o farmakoterapiji? Biste li bili skloni poslusati terapeuta koji vam preporuci antidepresiv ili ne? I zasto?


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Bubilo Bubich]

Kakav je vas bazicni stav o farmakoterapiji? Biste li bili skloni poslusati terapeuta koji vam preporuci antidepresiv ili ne? I zasto?

Nakon svega što sam vidjela oko sebe, ja bih ih prodavala u Konzumu .

Šalim se, uzimala bi ih.

Ti sigurno znaš više o tome zašto ih pacijenti odbijaju kad ih odbijaju...

[betty blue]

Psihoterapija je vid/ dio psihijatrijskog lijecenja. Kao sto je i psihofarmakoterapija. Mislim- svi ljudi koji idu na psihoterapiju imaju neki vid psihickih smetnji.
Mislim da stigma pocinje bas od stroge podjele na zdrave i bolesne. Pa eto mi zdravi se mozemo malo baviti sa sobom, a bolesni nek se lijece. Ne postoji savrseno i puno psihicko, a bome ni fizicko zdravlje.

razumijem te, ali prosječnom čovjeku ovo što si napisala zvuči kao - ako ideš na psihoterapiju znači da si mentalno bolestan, nema veze što nisi na lijekovima
koliko god bilo pogrešno, a svjesna sam da je, meni se psihoterapija ipak razlikuje od psihofarmakoterapije, odnosno jedno doživljavam kao liječenje a drugo kao spa

[sasa]

razumijem te, ali prosječnom čovjeku ovo što si napisala zvuči kao - ako ideš na psihoterapiju znači da si mentalno bolestan, nema veze što nisi na lijekovima
koliko god bilo pogrešno, a svjesna sam da je, meni se psihoterapija ipak razlikuje od psihofarmakoterapije, odnosno jedno doživljavam kao liječenje a drugo kao spa :hiding:

znam. Ali to je cisto podrzavanje stigme- ja nisam kao ti- ti si scary i grozan i bolestan.

[betty blue]

znam. Ali to je cisto podrzavanje stigme- ja nisam kao ti- ti si scary i grozan i bolestan.

onda smo svi scary i grozni

[sasa]

onda smo svi scary i grozni

Ne. Nego nitko nije.

[betty blue]

Ne. Nego nitko nije.

ja razumijem da je psihičko zdravlje puno nijansi sive
ali me muči to nazivlje "psihička bolest" za prvu ne-bijelu nijansu
ako me razumiješ
nekako je preoštro
dok pišem ovo sam svjesna koliko smiješno zvučim
teško je to prihvatiti

[pulinka]

ja razumijem da je psihičko zdravlje puno nijansi sive
ali me muči to nazivlje "psihička bolest" za prvu ne-bijelu nijansu
ako me razumiješ
nekako je preoštro
dok pišem ovo sam svjesna koliko smiješno zvučim
teško je to prihvatiti

Pa, betty, i kad imaš kijavicu već si bolestan a ne zdrav, iako je bolest banalna. Ja sam počela slično da gledam i na mentalne bolesti.
Već sama duboka tuga za nekom dragom osobom koja je umrla ili ju je život jednostavno udaljio od nas, je istovremeno i normalna i "nenormalna", tj. ne osećaš se i ne funkcionišeš tada optimalno, iako je tvoja reakcija očekivana. I godi ti pomoć, kao što bi ti godila i kod obične kijavice.

(i ja sam videla to "i" u naslovu samo sam obuzdala svoje okp potrebe )

[sasa]

[QUOTE=betty blue;3141416]ja razumijem da je psihičko zdravlje puno nijansi sive
ali me muči to nazivlje "psihička bolest" za prvu ne-bijelu nijansu
ako me razumiješ
nekako je preoštro
dok pišem ovo sam svjesna koliko smiješno zvučim
teško je to prihvatiti [/QUOTE

Ja ne mislim da se svi trebaju outati kao psihicki bolesnici nego da je inzistiranje na tome da su ONI bolesni, a MI zdravi korijen i lice stigme. Zasto je potrebno razdvojiti psihoterapiju i lijecenje- samo zato da bi se oni koji idu samo na psihoterapiju osjecali bolje JER NE IDU NA LIJECENJE. Jer je grozno ici na lijecenje. Netko ide na terapiju, netko ide na terapiju i pije povremeno anksiolitik, netko ide na terapiju i pije redovno antidopresiv, netko ne ide na terapiju, pije redovno terapiju antipsihotika, netko je hospitaliziran. Zasto je ta linija tako vazna? Zbog stigme. Da nam drugi odjeljak nije neprihvatljiv ne bismo ju vukli.

[Peterlin]

Psihoterapija je vid/ dio psihijatrijskog lijecenja. Kao sto je i psihofarmakoterapija. Mislim- svi ljudi koji idu na psihoterapiju imaju neki vid psihickih smetnji.
Mislim da stigma pocinje bas od stroge podjele na zdrave i bolesne. Pa eto mi zdravi se mozemo malo baviti sa sobom, a bolesni nek se lijece. Ne postoji savrseno i puno psihicko, a bome ni fizicko zdravlje. Slazem se da je psihoterapija kao metoda lijecenja kroz sustav tesko dohvatljiva- no nije niti apsolutno nedohvatljiva.
Kakav je vas bazicni stav o farmakoterapiji? Biste li bili skloni poslusati terapeuta koji vam preporuci antidepresiv ili ne? I zasto?


Sent from my iPhone using Tapatalk

Nije mi trebalo, pa nisam probala, ali uz odgovarajuće obrazloženje vjerujem da bih prihvatila uzimanje antidepresiva. Zašto? To je stvar povjerenja. Sklona sam poslušati liječnika u kojeg imam povjerenja, pa bih se i ovdje i pridržavala savjeta i uputa. Osim toga, očekivala bih i odgovore na svoja pitanja (duljina terapije, uvjeti, nuspojave ...) itd.

Eh, tu ima još jedna dilema - koliko je osoba u određenom stanju koje zahtijeva liječenje (npr. u depresiji) u mogućnosti realno sagledati svoje potrebe?

[sasa]

Nije mi trebalo, pa nisam probala, ali uz odgovarajuće obrazloženje vjerujem da bih prihvatila uzimanje antidepresiva. Zašto? To je stvar povjerenja. Sklona sam poslušati liječnika u kojeg imam povjerenja, pa bih se i ovdje i pridržavala savjeta i uputa. Osim toga, očekivala bih i odgovore na svoja pitanja (duljina terapije, uvjeti, nuspojave ...) itd.

Eh, tu ima još jedna dilema - koliko je osoba u određenom stanju koje zahtijeva liječenje (npr. u depresiji) u mogućnosti realno sagledati svoje potrebe?

Pa ne znam sto tocno znaci realno sagledati svoje teskoce- mislim da nitko ne moze potpuno objektivno sebe procijenjivati, i kad nije bolestan. Svi ljudi imaju pravo odbiti lijecenje, dok ne ugrozavaju sebe ili druge neposredno. No ipak su skloniji ne poslusati psihijatra, a poslusati ortopeda.

[Bubilo Bubich]

Pa ne znam sto tocno znaci realno sagledati svoje teskoce- mislim da nitko ne moze potpuno objektivno sebe procijenjivati, i kad nije bolestan. Svi ljudi imaju pravo odbiti lijecenje, dok ne ugrozavaju sebe ili druge neposredno. No ipak su skloniji ne poslusati psihijatra, a poslusati ortopeda.

A kod shizofrenije?

[Bubilo Bubich]

Pa ne znam sto tocno znaci realno sagledati svoje teskoce- mislim da nitko ne moze potpuno objektivno sebe procijenjivati, i kad nije bolestan. Svi ljudi imaju pravo odbiti lijecenje, dok ne ugrozavaju sebe ili druge neposredno. No ipak su skloniji ne poslusati psihijatra, a poslusati ortopeda.

Ovdje konkretno - ja mislim da je meni jasno zašto neće poslušati psihijatra, a ortopeda hoće.
A ti mi zvučiš kao da ti je to nepojmljivo.
Pa mi nije jasno kako bi ti moglo biti nepojmljivo .

[sasa]

Ovdje konkretno - ja mislim da je meni jasno zašto neće poslušati psihijatra, a ortopeda hoće.
A ti mi zvučiš kao da ti je to nepojmljivo.
Pa mi nije jasno kako bi ti moglo biti nepojmljivo .

Ma kako nepojmljivo? Pa to vidim svaki dan
Nego bas o tome jest tema, kako se to moze promijeniti?
Ja bih bila sklona misliti da pacijenti lijekove odbijaju prvenstveno zbog stigme, straha od gubitka posla, drustvene osude, vlastitih predrasuda prema psihickim bolestima, psihijatrima i lijekovima- a puno manje zato sto ih je psihicka bolest promijenila pa ne vide sto im treba.
Vecina psihickih bolesti nosi veliku patnju- ljudi zele pomoc.

[Mima]

Ma kako nepojmljivo? Pa to vidim svaki dan
Nego bas o tome jest tema, kako se to moze promijeniti?
Ja bih bila sklona misliti da pacijenti lijekove odbijaju prvenstveno zbog stigme, straha od gubitka posla, drustvene osude, vlastitih predrasuda prema psihickim bolestima, psihijatrima i lijekovima- a puno manje zato sto ih je psihicka bolest promijenila pa ne vide sto im treba.
Vecina psihickih bolesti nosi veliku patnju- ljudi zele pomoc.

Nisam se ufurala u ovu temu pa se nadam da ne lupam, ali zar ti zaista kao doktorica misliš da pacijenti odbijaju lijekove radi stigme?!
Pa zašto, tko bi uopće trebao znati da uzimaš lijekove?
Stvarno ne mislim da je to razlog za odbijanje lijekova.

[Bubilo Bubich]

Ja bih bila sklona misliti da pacijenti lijekove odbijaju prvenstveno zbog stigme, straha od gubitka posla, drustvene osude, vlastitih predrasuda prema psihickim bolestima, psihijatrima i lijekovima- a puno manje zato sto ih je psihicka bolest promijenila pa ne vide sto im treba.

Pa ja ne znam kako da ti to kažem, ali ja mislim da si u krivu .

Kao netko tko godinama živi kraj psihičkih bolesnika koji odbijaju terapiju, i nakon što sam sama x puta u sustavu (javnom i privatnom) pitala "što da radimo", a dobila odgovore "ako ne žele, tu ne možemo ništa", "ja njegov doktor tu ne mogu ništa", "samo ako su nasilni prema drugima, možete zvati policiju da ih odvedu" i slično...

Dakle, a s druge strane nema nikakve šanse nagovoriti osobu na lijek, iz osobnog iskustva tvrdim da je to zato što ta osoba misli da uopće nije bolesna.
Ne zato što bi da prizna da je bolesna to bilo da je priznala nešto za što postoji stigma.
Nego uopće iz niti jednog jedinog razloga ne želi pojmiti da ona ima ili nema problem, bila u vezi tog ikakva stigma ili ne.
Samo obično, najobičnije "nemam ja nikakav problem".

[sasa]

Pa ja ne znam kako da ti to kažem, ali ja mislim da si u krivu .

Kao netko tko godinama živi kraj psihičkih bolesnika koji odbijaju terapiju, i nakon što sam sama x puta u sustavu (javnom i privatnom) pitala "što da radimo", a dobila odgovore "ako ne žele, tu ne možemo ništa", "ja njegov doktor tu ne mogu ništa", "samo ako su nasilni prema drugima, možete zvati policiju da ih odvedu" i slično...

Dakle, a s druge strane nema nikakve šanse nagovoriti osobu na lijek, iz osobnog iskustva tvrdim da je to zato što ta osoba misli da uopće nije bolesna.
Ne zato što bi da prizna da je bolesna to bilo da je priznala nešto za što postoji stigma.
Nego uopće iz niti jednog jedinog razloga ne želi pojmiti da ona ima ili nema problem, bila u vezi tog ikakva stigma ili ne.
Samo obično, najobičnije "nemam ja nikakav problem".

Pa evo, ne mogu razgovarati o tvom individualnom iskustvu, jer ne poznajem osobu o kojoj govoris. Ja ne tvrdim da ne postoje slucajevi gdje psihicki bolesnici odbijaju lijecenje jer ne vide problem- npr manija je ponekad vrlo ugodna bolesnicima oboljelim od bipolarnog poremecaja, no iz svakodnevnog rada mislim da je stigma i strah i predrasuda prevladavajuci motiv za ne uzimanje terapije. Sigurno ima nekih studija, ako stigmem potrazit cu poslije da vidimo sto one kazu.

[Bubilo Bubich]

Eh, tu ima još jedna dilema - koliko je osoba u određenom stanju koje zahtijeva liječenje (npr. u depresiji) u mogućnosti realno sagledati svoje potrebe?

Ovo je jako dobro pitanje!

Kako se može očekivati od psihički bolesne osobe da donese dobru (racionalnu) odluku sama za sebe?

Sasa, a imaš li neke podatke o tome koliko često bolesnicima zapravo ne odgovara terapija - subjektivno ne odgovara - pa prestaju uzimati jer "se od lijekova osjećaju loše".

[čokolada]

Neki ljudi koje za koje znam da su uzimali pa prestali s tabletama vjerovali su da su im one promijenile osobnost (nekima zaista jesu, ali možda nisu bile pogođene). Druginsu se osjećali bolje pa su prekinuli jer su vjerovali da dalje mogu sami.
Klliko sam shvatila, najveći je problem u "pogađanju" dobre terapije, pa mnogi na tom putu odustanu.