Pa, betty, i kad imaš kijavicu već si bolestan a ne zdrav, iako je bolest banalna. Ja sam počela slično da gledam i na mentalne bolesti.
Već sama duboka tuga za nekom dragom osobom koja je umrla ili ju je život jednostavno udaljio od nas, je istovremeno i normalna i "nenormalna", tj. ne osećaš se i ne funkcionišeš tada optimalno, iako je tvoja reakcija očekivana. I godi ti pomoć, kao što bi ti godila i kod obične kijavice.
(i ja sam videla to "i" u naslovu samo sam obuzdala svoje okp potrebe)
[QUOTE=betty blue;3141416]ja razumijem da je psihičko zdravlje puno nijansi sive
ali me muči to nazivlje "psihička bolest" za prvu ne-bijelu nijansu
ako me razumiješ
nekako je preoštro
dok pišem ovo sam svjesna koliko smiješno zvučim
teško je to prihvatiti[/QUOTE
Ja ne mislim da se svi trebaju outati kao psihicki bolesnici nego da je inzistiranje na tome da su ONI bolesni, a MI zdravi korijen i lice stigme. Zasto je potrebno razdvojiti psihoterapiju i lijecenje- samo zato da bi se oni koji idu samo na psihoterapiju osjecali bolje JER NE IDU NA LIJECENJE. Jer je grozno ici na lijecenje. Netko ide na terapiju, netko ide na terapiju i pije povremeno anksiolitik, netko ide na terapiju i pije redovno antidopresiv, netko ne ide na terapiju, pije redovno terapiju antipsihotika, netko je hospitaliziran. Zasto je ta linija tako vazna? Zbog stigme. Da nam drugi odjeljak nije neprihvatljiv ne bismo ju vukli.
Slažem se.
Ima tu još jedna stvar - ljudi su jednostavno lijeni. Znam po sebi. Znam GODINAMA da bih trebala otići na konzultacije u vezi prehrane, skinuti 10 kila, ali ne da mi se jer mislim da to nije tak strašno i zapravo sam nemarna u vezi svog zdravlja, kao i većina. Kod psihičkih bolesti i smetnji ta nevoljkost je još izraženija.
Inace, imam iskustvo zivota sa ocem koji je imao ne lijeceni PTSP i depresiju . I to je bila teska tragedija u sto su se pretvorili ljudi nakon rata , a nikakve organizirane pomoci i potpore nije bilo. "Sretniji" su dosli do neke terapije i mirovina, oni manje sretni nisu potrazili pomoc i bili su na teret svoje obitelji godinama nakon toga jer vecina nije bila u stanju dici se s kauca i odlaziti na posao.
Moj tata nije bio u stanju niti otici na HZZOstajati u redu napraviti zdravstveno osiguranje. Sve to nakon sto je pukao ko kokica i dao otkaz na sigurnom poslu u drzavnoj firmi.
Posljednje uređivanje od sirius : 23.01.2020. at 14:06