Psihoterapija i dozivljaj iste u drustvu

[sasa]

Kada je u pitanju naputak da se zove hitna i policija- nazalost iscrpljene obitelji vrlo cesto vrse pritisak na lijecnike u pokusaju da se bolesnik hospitalizira. No ako bolesnik ne zeli i nema elemente za prisilnu hospitalizaciju- psihiajtru su ruke vezane. Obzirom da se obitelji cesto zale da je clan obitelji nemoguc, da npr vice, luduje, ne da im spavati, svadja se- sto SVE i dalje nisu elementi za prisilnu hospitalizaciju najbolji savjet je u tom slucaju reci obitelji da kada se tako nesto zbiva zovu hitnu i policiju.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[pulinka]

Obzirom da se obitelji cesto zale da je clan obitelji nemoguc, da npr vice, luduje, ne da im spavati, svadja se- sto SVE i dalje nisu elementi za prisilnu hospitalizaciju najbolji savjet je u tom slucaju reci obitelji da kada se tako nesto zbiva zovu hitnu i policiju.

I hitna i policija te skinu s dnevnog reda jer oni ne izlaze za takve stvari. Šta se radi dalje?
I gde je tu dobrobit pacijenta, maničnog recimo, koji ne spava, ne jede i konstantno hoda nekoliko dana, kako je to bolje i zaštitnički po njega hospitalizovati ga tek kad kolabira od dehidratacije, gladi i umora sa par kg manjka, umesto par dana pre toga ali prisilno?
I zaista, kad već zloupotrebljavam temu a pričamo o nedostatku edukacije, koji deo sistema lečenja je predviđen za edukaciju porodice od koje se očekuje odgovornost za pacijenta? Koja osoba u sistemu ima tu ulogu edukatora porodice?

[sasa]

I hitna i policija te skinu s dnevnog reda jer oni ne izlaze za takve stvari. Šta se radi dalje?
I gde je tu dobrobit pacijenta, maničnog recimo, koji ne spava, ne jede i konstantno hoda nekoliko dana, kako je to bolje i zaštitnički po njega hospitalizovati ga tek kad kolabira od dehidratacije, gladi i umora sa par kg manjka, umesto par dana pre toga ali prisilno?
I zaista, kad već zloupotrebljavam temu a pričamo o nedostatku edukacije, koji deo sistema lečenja je predviđen za edukaciju porodice od koje se očekuje odgovornost za pacijenta? Koja osoba u sistemu ima tu ulogu edukatora porodice?

ne znam, u Hrvatskoj hitna i policija uglavnom izlaze na takve pozive. Meni je zao sto izazivam frustraciju sa svojim odgovorima, puno je tragicnih i teskih situacija u kojima nema lijepih rijesenja. Ali evo u nekim postovima vidimo frustraciju time da ovlasti psihijatra nisu sire, a u drugima sto nisu uze. Osobno mislim da je ovaj zakon human i ne nalazim mu vecih zamjerki.
Sto se tice edukacije, osobno drzim da je nadlezni psihijatar taj koji bi trebao razgovarati i educirati i pacijenta i obitelj.

[Bubilo Bubich]

Sto se tice edukacije, osobno drzim da je nadlezni psihijatar taj koji bi trebao razgovarati i educirati i pacijenta i obitelj.

Znam da pilam , ali sto ako se do tog nadležnog psihijatra nikad ni ne dođe, tko bi onda trebao razgovarati i educirati?

Da znam, ne možeš nikoga natjerati na liječenje, ali čini mi se da je to ogromna rupa u sustavu. Da ti imaš mehanizme koji bi na vrijeme prepoznali neke elementarne simptome kod pacijenta (npr. opća praksa), pa odmah i krenuli s osnaživanjem pacijenta i cijele obitelji, sigurno bi se moglo napraviti nešto na tome da više ljudi započinje potrebno liječenje.

Je l imaš neku statistiku, koliko ljudi nikada ne završi na psihijatrijskom liječenju ili ga prekine jako brzo, usprkos tome sto im je kvaliteta života zbog psihičkih tegoba jako loša?

I još samo ovo, pa idem spavati , ja tebi stvarno vjerujem da se bolesti kao sto je shizofrenija danas mogu liječiti. Pretpostavljam ako se prepoznaju na vrijeme i terapija se nikada ne dovodi u pitanje.
Tako kad se ja npr. pitam kolike su šanse da netko od djece oboli, jer ipak je nasljedno, vjerujem u sebe da ću dati sve od sebe da ja s moje strane napravim sve sto bi bilo potrebno, vjerujem i u znanost i u medicinu i u lijekove.

Ali s druge strane, kad imam osobu kao moja svekrva, koja dijagnozu sigurno ima već punih 40 ili 50 godina, i koja tehnički jedva da je ogrebala pomoć koju bi joj psihijatrija mogla dati, zbilja ne mogu misliti nego da tu mora biti neki problem u sustavu. Da, opet, znam nikoga ne možeš natjerati na liječenje. Ali nije do stigme. Sva rodbina i svako i najmanje dijete u ulici je i prije 30 godina znalo da je ona “malo čudna” ili “luda baba”, ali svejedno ta osoba nikada nije završila na ozbiljnom liječenju.

Znam da se vrtimo u krug, ali nikako ne mogu naći suvisli odgovor na to da to ne može biti drugačije i da se takvim osobama mora nekako moći pomoći, da ih se mora nekako moći uvesti u liječenje.

U suprotnome imamo samo one koji će sami otići psihijatru. A je li njih manji ili veći broj od ovih koje bi trebalo puškom tjerati?