Shvatila sam jutros, po ne znam koji put, koliko je stigma psihicke bolesti u nasem drustvu snazna. Naime dobila sam opomenu jer sam forumasici koja je procijenila da nisam dobar psihijatar ponudila da isto provjeri tako da mi dodje u terapiju. Na stranu opomena i cinjenica da i ne postoji drugi nacin na koji bi to ona mogla provjeriti, ono sto mi je naknadno sinulo i puno je bitnije od sitne uvrede koja je cijelu pricu pokrenula, je cinjenica da se poziv u psihoterapiju smatra uvredljivim.
Psihoterapija je u mnogim drustvima dohvatljiva i pozeljna, vid mentalne higijene ili tjelovjezbe za dusu. Kako ju vi vidite? Znate li ikoga tko ide na psihoterapiju? Kako vidite stigmu koja se veze uz mentalne bolesti- nije uvredljivo ponuditi nekome dobrog endokrinologa npr.
Smatrate li da je stigma koja se veze uz mentalne bolesti povezana sa cjelokupnim mentalnim zdravljem nacije? Da li bismo bili zdraviji i sretniji, da li bi se neki uzasi mozda izbjegli, da je lijecenje mentalnih bolesti prihvatljivije ( i dohvatljivije)?
Ili to nema veze jedno s drugim?