 |
|||
Kao osoba koja nema poremecaj paznje , niti u bliskoj okolini imas nekog sa takvom neurorazlicitoscu potpuno je jasno da ne mozes shvatiti da postoje djeca i ljudi ciji mozak funkcionira tako. I jasno da osobama koje se nikad nisu susrele s tim to izgleda kao nesto sto osoba namjerno radi jer je : lijena, nezainteresirana, zaljubljena ...i tako cijeli zivot , u svakoj dobi i u svim podrucjima.Lili75 prvotno napisa
baš tako. I teško je drugima shvatiti da učenje na greškama tu baš i ne pomaže.
Nama je sada frka, kraj godine, par jedinica iz banalnog predmeta i jedna neispravljena iz kemije. Nekidan smo ga posjeli i pitali kako ćemo, kako ti mi možemo pomoći. Problem je što ima i malo naglu narav pa na docirajući stav starijeg brata malo pošizi. Onda gašenje vatre.
Nama je puno pomogao psiholog, jako nam je bitno da se on ne osjeća manje vrijednim jer neke stvari ne idu kao kod drugih. Ma, puno je i meni pomogla njegova terapeutkinja, a i bratu
To je moždani sklop ljudi s lošom koncentracijom i pripadajućim teškoćama. Tako funkcioniraju. Misle da neće puno pokisnuti jer nemaju osjećaj za vrijeme. Pa do škole sam časkom, kako se mogu smočiti ako je to časak? Nisu u stanju procijeniti. Uopće se ne sjećaju da su ikad imali kabanicu. Kabanica? Koja kabanica?
Vidjet ćeš kako će to izgledati kad mu bude istinski stalo. Nalijepit će 5 post-it papirića po stanu s natpisom UZMI USB!
A u 8.37 će ti stići panična poruka - jesi li još doma, možeš li mi ikako dobaciti USB?
Ovo zvuči i previše poznato.... Trenutno nam se doma suše tri jakne od mlađeg sina (kiša je, jelte, ne suši se veš ni u stanu) a kišobran je suh i ostao doma. Navlaka za ruksak je srećom bila u funkciji, pa barem stvari u njemu nisu stradale. To je već napredak. Ja sam davno prestala misliti za svoju djecu, ali to ne znači da me povremeno ne pogode posljedice šteta.
I ne, neće zapamtiti kako je to bilo kad nisu imali USB u ključnom trenutku, nego će ga na potpuno isti način zabkraviti i za mjesec dana.
Uopće nisam ovo rekla,ne znam kako si to zaključila.
Meni se kao laiku čini da se radi o nekom drugom poremećaju/smetnji, a ne da je dijete lijeno i nezainteresirano. Stručni tim će znat dat pravu ijagnozu.
E to je to, po meni ispravan put za nosit se s takvim situacijama(hoću reći tako bih ja odabrala da sam u takvoj situaciji). Psihološka pomoć (djetetu i obitelji) na početku redovito, a poslije po potrebi.baš tako. I teško je drugima shvatiti da učenje na greškama tu baš i ne pomaže.
Nama je sada frka, kraj godine, par jedinica iz banalnog predmeta i jedna neispravljena iz kemije. Nekidan smo ga posjeli i pitali kako ćemo, kako ti mi možemo pomoći. Problem je što ima i malo naglu narav pa na docirajući stav starijeg brata malo pošizi. Onda gašenje vatre.
Nama je puno pomogao psiholog, jako nam je bitno da se on ne osjeća manje vrijednim jer neke stvari ne idu kao kod drugih. Ma, puno je i meni pomogla njegova terapeutkinja, a i bratu
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.05.2023. at 12:40
Je, svakako, samo nije lako i dobiti psihološku pomoć kad djetetu treba, pogotovo ne u okviru školskog ili zdravstvenog sustava.
Nije ju lako dobiti ni privatno, osječko područje na privatnu psihoterapiju se čeka cca 6mjeseci. Mi smo krenuli iz tako reći puno ozbiljnijih razloga, no sad kada smo krenuli rješavamo sve.
Kad gori, onda ne čekam naš državni sustav nego idemo privatno i mi i starci i većina naših prijatelja. Većinu zdravtsvenih usluga nažalost čovjek ne može dočekat jer će ih dobiti prekasno kad zdravtsv.problem eskalira. /
Uf kod nas se privatno ipak dođe brzo na red.
Kosjenka bravoo za vasi da ste se uhvatili ukoštac s problemima! Samo hrabro dalje!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.05.2023. at 14:40
više puta sam koristila privatne usluge, no ovo je nešto što traje. to nije 2-3 pregleda. To je dugotrajna i česta terapija, prvih desetak mjeseci smo išli svaki tjedan *200kn i još cca 50kn za gorivo.Kad gori, onda ne čekam naš državni sustav nego idemo privatno i mi i starci i većina naših prijatelja. Većinu zdravtsvenih usluga nažalost čovjek ne može dočekat jer će ih dobiti prekasno kad zdravtsv.problem eskalira. /
Kosjenka bravoo za vas
Ja ću se odreći mnogih stvar da bi djetetu omogućila to što smatram da mu treba. Mnogi roditelji nisu svjesni da djetetu treba psihološka pomoć, kamoli da ju još moraju ne malo nego puno i često plaćati.
Lili, gdje si došla brzo na red kod privatnog dječj./adolesc. psihologa u Zagrebu?
Ja ne, nije nam trebalo, ali par prijateljica je za svoju djecu.
Nisu specifično tražile dječjeg psihologa, svejedno su bile prezadovoljne.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.05.2023. at 15:11
Mnogi ljudi si to ne mogu priuštiti, a mnogi nisu ni svjesni da bi djeci eventualno trebala pomoć. Iskusila sam to u našoj osnovnoj školi kad je bila riječ o logopedu (odmah su mi rekli da moja djeca neće biti u tom programu, jer školski logoped ima i previše posla s djecom koja nisu u drugačijem obliku skrbi). Psihologa nismo imali, a potrebe su bile ogromne. U međuvremenu su se pojačali, vidim na web stranici da uz pedagoga i logopeda imaju i psihologa. Svaka čast! Vjerojatno nije dovoljno, ali je bolje nego u vrijeme dok su moji sinovi bili ondje.
Mi smo psihološku pomoć dobili u okviru Suvaga, gdje su djeca i inače bila uključena u terapije. Ne znam kako bi išlo da nismo imali tu mogućnost, jer liste čekanja su beskrajne, a mnogi jednostavno nemaju sredstava da osiguraju pomoć privatno. Čak i kad imaju, nije to lako izvedivo jer potrebe su veće od ponude usluga.
Peterlin,
Sve je stvar prioriteta, al ako baš "gori" onda se ide privatno da se dobije termin što prije, a paralelno se prijavi i čeka termin preko zdravstvenog.
Zdravlje je najbitnije, kad je ono narušeno djaba ti sve drugo.
Naravno da ima ljudi koji si nikako ne mogu to priuštit, ali puno je više onih kojima je teško odvojit na ovakve zdravst. usluge (poznam u RL puno takvih, a nije da ne mogu, ne žele) i onih koji ne žele priznat sami sebi da im treba psih.pomoć (bilo djetetu, bilo roditelju...).
Privatno se ceka mjesecima. Za razliku od onog na uputnicu sto se ceka jos vise mjeseci. Pogotovo zadnjh godinu dana.
Mi smo sve privatne usluge dobivali u nekom razumnom roku iskljucivo zato sto je dijete kod tih osoba ( psiholog, defektolog...) dugogodisnji klijent. Nove rijetko tko prima i tada je u pitanju vise mjesecno cekanje.
Sto se tice novaca za terapije i testiranja reci cu samo da svi mi na ovom forumu zivimo u malom ruzicastom balončiću i da sigurno 50% drzave nema ne za terapiju nego za autobus doci do terapeuta koji je udaljen 60 km od njhovog doma.
Sirius,
Ako je tako, ne znam tko je onda napunio sve te termine za psihoterapiju i plaća ih.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.05.2023. at 23:41
Pa ljudi cija djeca imaju probleme ikao ti i ja mogu ici u minus ili dici kredit za terapije. Oni koji su u blokadi ili zive od socijalne pomoci i DD sigurno to ne mogu platiti. Osim sto psihologa, psihoterapeuta i djecjih psihijatara i terapeuta svake vrste -nema dovoljno. Terapije su dugotrajne, nisu jednokratne , pa kad nekoko djece ude u tretman za druge nema mjesta .
I strašno mi je žao da su ljudi zbog stanja u drž.zdravstvu prisiljeni toliko plaćati privatne zdravstv. usluge, a za zdravstvo se izdvaja značajan dio od naših plaća kroz doprinose. Tužno i žalosno.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.05.2023. at 00:01
Sve zajedno strašno
Obje ste u pravu na neki način.
Po meni osim više ljudi u sustavu i rada na ranoj dijagnostici treba više nekih maltene obaveznih predavanja kroz roditeljske, ne znam, sokolske neke radionice. Do nekoga bi uspjeli doprijeti valjda nekako.
Ja nemam problema a niti moje dijete reći da idemo na terapije, ali mi smo tešku traumu preživjeli pa ajd ima to ljudima smisla, mada sam čula i prije su djeca ostajala bez roditelja pa je sve bilo u redu.
Al vjerujte mi za neke stvari davno prije situacije kada je malac imao, neke ispade bijesa i neke stvari za koje nismo vidjeli/ znali rješenje ja sam tražila psihologa na opće čudjenje učiteljice, jer koliko je gorih bilo.
Da mogli smo ga kazniti, istući ili nagradjivati kad bi bio sve ok. Tri najčešće metode rješavanja problema u mojoj okolici.
Školska psihologinja koja je jedina shvaćala što je problem jednostavno nije imala kada jer je imala puno više gorućih problema a i hrpu papirologije kojekakve .
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom