Problem s koncentracijom

[sillyme]

Koliku koncentraciju trebaš imati da ravno 3 minute nakon što ti se kaže "ne idi romobilom kiša će" - "ok" ipak uzmeš romobil i odeš s njim. I onda nakon skole vidis da pljusti, imas mobitel, imas kisobran - ali odlucis se dovesti kao da je vani suncan dan i pokisnut sa svim do kože .
To meni nije pitanje koncentracije to je potpuna nonsalancija za sve. I to je sukus problema, da on ni u čemu tome ne vidi ikad ikakav problem. A nije da mu nije detaljno plasticno i tisuću puta objašnjeno od a do ž.

[Lili75]

Meni laiku ovo ne izgleda uopće kao problem s koncentracijom nego da je posrijedi nešto drugo.

[čokolada]

To je moždani sklop ljudi s lošom koncentracijom i pripadajućim teškoćama. Tako funkcioniraju. Misle da neće puno pokisnuti jer nemaju osjećaj za vrijeme. Pa do škole sam časkom, kako se mogu smočiti ako je to časak? Nisu u stanju procijeniti. Uopće se ne sjećaju da su ikad imali kabanicu. Kabanica? Koja kabanica?
Vidjet ćeš kako će to izgledati kad mu bude istinski stalo. Nalijepit će 5 post-it papirića po stanu s natpisom UZMI USB!
A u 8.37 će ti stići panična poruka - jesi li još doma, možeš li mi ikako dobaciti USB?

[čokolada]

I ne, neće zapamtiti kako je to bilo kad nisu imali USB u ključnom trenutku, nego će ga na potpuno isti način zabkraviti i za mjesec dana.

[sirius]

Koliku koncentraciju trebaš imati da ravno 3 minute nakon što ti se kaže "ne idi romobilom kiša će" - "ok" ipak uzmeš romobil i odeš s njim. I onda nakon skole vidis da pljusti, imas mobitel, imas kisobran - ali odlucis se dovesti kao da je vani suncan dan i pokisnut sa svim do kože .
To meni nije pitanje koncentracije to je potpuna nonsalancija za sve. I to je sukus problema, da on ni u čemu tome ne vidi ikad ikakav problem. A nije da mu nije detaljno plasticno i tisuću puta objašnjeno od a do ž.

Posavjetuj se s nekim kako izgleda poremecaj paznje.

Pogotovo kod nekog tko ima iznadprosjene sposonosti ili darovitost.

Obzirom da sam sama takva u vrlo blagoj verziji ( u odnosu na svog sina npr.) jako mi je dobro poznato kako izgleda odrastanje i skolovanje kad cijelo vrijeme slusas " uspjeh ne odgovara sposobnostima" , a nemas apsolutno pojma zasto je tako.

[sirius]

Meni laiku ovo ne izgleda uopće kao problem s koncentracijom nego da je posrijedi nešto drugo.

Kao osoba koja nema poremecaj paznje , niti u bliskoj okolini imas nekog sa takvom neurorazlicitoscu potpuno je jasno da ne mozes shvatiti da postoje djeca i ljudi ciji mozak funkcionira tako. I jasno da osobama koje se nikad nisu susrele s tim to izgleda kao nesto sto osoba namjerno radi jer je : lijena, nezainteresirana, zaljubljena ...i tako cijeli zivot , u svakoj dobi i u svim podrucjima.

[Peterlin]

To je moždani sklop ljudi s lošom koncentracijom i pripadajućim teškoćama. Tako funkcioniraju. Misle da neće puno pokisnuti jer nemaju osjećaj za vrijeme. Pa do škole sam časkom, kako se mogu smočiti ako je to časak? Nisu u stanju procijeniti. Uopće se ne sjećaju da su ikad imali kabanicu. Kabanica? Koja kabanica?
Vidjet ćeš kako će to izgledati kad mu bude istinski stalo. Nalijepit će 5 post-it papirića po stanu s natpisom UZMI USB!
A u 8.37 će ti stići panična poruka - jesi li još doma, možeš li mi ikako dobaciti USB?

Ovo zvuči i previše poznato.... Trenutno nam se doma suše tri jakne od mlađeg sina (kiša je, jelte, ne suši se veš ni u stanu) a kišobran je suh i ostao doma. Navlaka za ruksak je srećom bila u funkciji, pa barem stvari u njemu nisu stradale. To je već napredak. Ja sam davno prestala misliti za svoju djecu, ali to ne znači da me povremeno ne pogode posljedice šteta.

[sillyme]

Ma evo ponekad napišem nešto tu, malo mi bude lakše, jasno mi je da je takav kakav je i da neće to odjednom nestati (iako gajim nade u odrastanje) samo me ponekad jednostavno "prehiti" kak se kaže, kad se nakupi svega toga (npr ironija da je napokon našao kabanicu dan nakon što mu je najviše trebala, da ne spominjem da doma nema tople vode ni grijanja što ove kišne epizode čini posebno zabavnim )

Za ocjene - a što sad. Nije da će past razred. Ali kad vidim kako neki višemjesečni trud prosipa na kraju godine jer je rastresen (plus bavi se isprpravljanjem problematičnih predmeta pa "neproblematični" ne dođu na red) mi je (on je naravno potpuno miran, ne vidi nigdje problema, samo će na kraju se začuditi kad vidi zaključene ocjene i bit zbunjen ali i dalje savršeno očuvanog samopouzdanja da je sve ok nego eto nešto čudno se desilo/zvijezde su se loše poklopile pa ima lošu ocjenu iako on to zna i nema nikakvih problema )

Bar je danas pitao koja je prognoza, ima nade još tjedan dana dok mu je prethodni događaj još u glavi. Nakon toga vjerojatno slijedi uvjeravanje da nema nikakvih problema ako romobilom ide po pljusku doma i da je to što je pokisnuo bilo slučajno/čudno/nešto treće što će si on u glavi opravdati i zaključiti da se ovaj put sigurno neće ponoviti. E to su ti trenuci da bi udarala glavom o neki zid. Ima jako čudan sklop u glavi

[Kosjenka]

Kao osoba koja nema poremecaj paznje , niti u bliskoj okolini imas nekog sa takvom neurorazlicitoscu potpuno je jasno da ne mozes shvatiti da postoje djeca i ljudi ciji mozak funkcionira tako. I jasno da osobama koje se nikad nisu susrele s tim to izgleda kao nesto sto osoba namjerno radi jer je : lijena, nezainteresirana, zaljubljena ...i tako cijeli zivot , u svakoj dobi i u svim podrucjima.

baš tako. I teško je drugima shvatiti da učenje na greškama tu baš i ne pomaže.
Nama je sada frka, kraj godine, par jedinica iz banalnog predmeta i jedna neispravljena iz kemije. Nekidan smo ga posjeli i pitali kako ćemo, kako ti mi možemo pomoći. Problem je što ima i malo naglu narav pa na docirajući stav starijeg brata malo pošizi. Onda gašenje vatre.
Nama je puno pomogao psiholog, jako nam je bitno da se on ne osjeća manje vrijednim jer neke stvari ne idu kao kod drugih. Ma, puno je i meni pomogla njegova terapeutkinja, a i bratu

[Lili75]

Kao osoba koja nema poremecaj paznje , niti u bliskoj okolini imas nekog sa takvom neurorazlicitoscu potpuno je jasno da ne mozes shvatiti da postoje djeca i ljudi ciji mozak funkcionira tako. I jasno da osobama koje se nikad nisu susrele s tim to izgleda kao nesto sto osoba namjerno radi jer je : lijena, nezainteresirana, zaljubljena ...i tako cijeli zivot , u svakoj dobi i u svim podrucjima.

Uopće nisam ovo rekla,ne znam kako si to zaključila.
Meni se kao laiku čini da se radi o nekom drugom poremećaju/smetnji, a ne da je dijete lijeno i nezainteresirano. Stručni tim će znat dat pravu ijagnozu.

[Lili75]

baš tako. I teško je drugima shvatiti da učenje na greškama tu baš i ne pomaže.
Nama je sada frka, kraj godine, par jedinica iz banalnog predmeta i jedna neispravljena iz kemije. Nekidan smo ga posjeli i pitali kako ćemo, kako ti mi možemo pomoći. Problem je što ima i malo naglu narav pa na docirajući stav starijeg brata malo pošizi. Onda gašenje vatre.
Nama je puno pomogao psiholog, jako nam je bitno da se on ne osjeća manje vrijednim jer neke stvari ne idu kao kod drugih. Ma, puno je i meni pomogla njegova terapeutkinja, a i bratu

E to je to, po meni ispravan put za nosit se s takvim situacijama(hoću reći tako bih ja odabrala da sam u takvoj situaciji). Psihološka pomoć (djetetu i obitelji) na početku redovito, a poslije po potrebi.

[Peterlin]

E to je to, po meni ispravan put za nosit se s takvim situacijama(hoću reći tako bih ja odabrala da sam u takvoj situaciji). Psihološka pomoć (djetetu i obitelji) na početku redovito, a poslije po potrebi.

Je, svakako, samo nije lako i dobiti psihološku pomoć kad djetetu treba, pogotovo ne u okviru školskog ili zdravstvenog sustava.

[Kosjenka]

Je, svakako, samo nije lako i dobiti psihološku pomoć kad djetetu treba, pogotovo ne u okviru školskog ili zdravstvenog sustava.

Nije ju lako dobiti ni privatno, osječko područje na privatnu psihoterapiju se čeka cca 6mjeseci. Mi smo krenuli iz tako reći puno ozbiljnijih razloga, no sad kada smo krenuli rješavamo sve.

[Lili75]

Je, svakako, samo nije lako i dobiti psihološku pomoć kad djetetu treba, pogotovo ne u okviru školskog ili zdravstvenog sustava.

Kad gori, onda ne čekam naš državni sustav nego idemo privatno i mi i starci i većina naših prijatelja. Većinu zdravtsvenih usluga nažalost čovjek ne može dočekat jer će ih dobiti prekasno kad zdravtsv.problem eskalira. /

Nije ju lako dobiti ni privatno, osječko područje na privatnu psihoterapiju se čeka cca 6mjeseci. Mi smo krenuli iz tako reći puno ozbiljnijih razloga, no sad kada smo krenuli rješavamo sve.

Uf kod nas se privatno ipak dođe brzo na red.

Kosjenka bravoo za vas i da ste se uhvatili ukoštac s problemima! Samo hrabro dalje!

[čokolada]

Lili, gdje si došla brzo na red kod privatnog dječj./adolesc. psihologa u Zagrebu?

[Lili75]

Lili, gdje si došla brzo na red kod privatnog dječj./adolesc. psihologa u Zagrebu?

Ja ne, nije nam trebalo, ali par prijateljica je za svoju djecu.
Nisu specifično tražile dječjeg psihologa, svejedno su bile prezadovoljne.

[Kosjenka]

Kad gori, onda ne čekam naš državni sustav nego idemo privatno i mi i starci i većina naših prijatelja. Većinu zdravtsvenih usluga nažalost čovjek ne može dočekat jer će ih dobiti prekasno kad zdravtsv.problem eskalira. /




Kosjenka bravoo za vas i da ste se uhvatili ukoštac s problemima! Samo hrabro dalje!

više puta sam koristila privatne usluge, no ovo je nešto što traje. to nije 2-3 pregleda. To je dugotrajna i česta terapija, prvih desetak mjeseci smo išli svaki tjedan *200kn i još cca 50kn za gorivo.
Ja ću se odreći mnogih stvar da bi djetetu omogućila to što smatram da mu treba. Mnogi roditelji nisu svjesni da djetetu treba psihološka pomoć, kamoli da ju još moraju ne malo nego puno i često plaćati.

[Peterlin]

Ja ne, nije nam trebalo, ali par prijateljica je za svoju djecu.
Nisu specifično tražile dječjeg psihologa, svejedno su bile prezadovoljne.

Mnogi ljudi si to ne mogu priuštiti, a mnogi nisu ni svjesni da bi djeci eventualno trebala pomoć. Iskusila sam to u našoj osnovnoj školi kad je bila riječ o logopedu (odmah su mi rekli da moja djeca neće biti u tom programu, jer školski logoped ima i previše posla s djecom koja nisu u drugačijem obliku skrbi). Psihologa nismo imali, a potrebe su bile ogromne. U međuvremenu su se pojačali, vidim na web stranici da uz pedagoga i logopeda imaju i psihologa. Svaka čast! Vjerojatno nije dovoljno, ali je bolje nego u vrijeme dok su moji sinovi bili ondje.

Mi smo psihološku pomoć dobili u okviru Suvaga, gdje su djeca i inače bila uključena u terapije. Ne znam kako bi išlo da nismo imali tu mogućnost, jer liste čekanja su beskrajne, a mnogi jednostavno nemaju sredstava da osiguraju pomoć privatno. Čak i kad imaju, nije to lako izvedivo jer potrebe su veće od ponude usluga.

[Lili75]

Peterlin,

Sve je stvar prioriteta, al ako baš "gori" onda se ide privatno da se dobije termin što prije, a paralelno se prijavi i čeka termin preko zdravstvenog.

Zdravlje je najbitnije, kad je ono narušeno djaba ti sve drugo.

Naravno da ima ljudi koji si nikako ne mogu to priuštit, ali puno je više onih kojima je teško odvojit na ovakve zdravst. usluge (poznam u RL puno takvih, a nije da ne mogu, ne žele) i onih koji ne žele priznat sami sebi da im treba psih.pomoć (bilo djetetu, bilo roditelju...).

[sirius]

Privatno se ceka mjesecima. Za razliku od onog na uputnicu sto se ceka jos vise mjeseci. Pogotovo zadnjh godinu dana.

[sirius]

Mi smo sve privatne usluge dobivali u nekom razumnom roku iskljucivo zato sto je dijete kod tih osoba ( psiholog, defektolog...) dugogodisnji klijent. Nove rijetko tko prima i tada je u pitanju vise mjesecno cekanje.
Sto se tice novaca za terapije i testiranja reci cu samo da svi mi na ovom forumu zivimo u malom ruzicastom balončiću i da sigurno 50% drzave nema ne za terapiju nego za autobus doci do terapeuta koji je udaljen 60 km od njhovog doma.

[Lili75]

Sirius,
Ako je tako, ne znam tko je onda napunio sve te termine za psihoterapiju i plaća ih.

[Lili75]

I strašno mi je žao da su ljudi zbog stanja u drž.zdravstvu prisiljeni toliko plaćati privatne zdravstv. usluge, a za zdravstvo se izdvaja značajan dio od naših plaća kroz doprinose. Tužno i žalosno.

[sirius]

Sirius,
Ako je tako, ne znam tko je onda napunio sve te termine za psihoterapiju i plaća ih.

Pa ljudi cija djeca imaju probleme ikao ti i ja mogu ici u minus ili dici kredit za terapije. Oni koji su u blokadi ili zive od socijalne pomoci i DD sigurno to ne mogu platiti. Osim sto psihologa, psihoterapeuta i djecjih psihijatara i terapeuta svake vrste -nema dovoljno. Terapije su dugotrajne, nisu jednokratne , pa kad nekoko djece ude u tretman za druge nema mjesta .

[Lili75]

Sve zajedno strašno

[Kosjenka]

Obje ste u pravu na neki način.
Po meni osim više ljudi u sustavu i rada na ranoj dijagnostici treba više nekih maltene obaveznih predavanja kroz roditeljske, ne znam, sokolske neke radionice. Do nekoga bi uspjeli doprijeti valjda nekako.

Ja nemam problema a niti moje dijete reći da idemo na terapije, ali mi smo tešku traumu preživjeli pa ajd ima to ljudima smisla, mada sam čula i prije su djeca ostajala bez roditelja pa je sve bilo u redu.
Al vjerujte mi za neke stvari davno prije situacije kada je malac imao, neke ispade bijesa i neke stvari za koje nismo vidjeli/ znali rješenje ja sam tražila psihologa na opće čudjenje učiteljice, jer koliko je gorih bilo.
Da mogli smo ga kazniti, istući ili nagradjivati kad bi bio sve ok. Tri najčešće metode rješavanja problema u mojoj okolici.
Školska psihologinja koja je jedina shvaćala što je problem jednostavno nije imala kada jer je imala puno više gorućih problema a i hrpu papirologije kojekakve .