Ja se slažem s ovim što je Sofia napisala, puno se može postići vježbom. Osim toga, uz pomoć ligopeda u školi ili izvan nje treba istražiti koje metode čitanja i učenja daju najbolje rezultate. Sillyme je u pravu kad kaže da je vještina čitanja s razumijevanjem ključna za daljnje učenje. Nažalost, roditelji i djeca su često prepušteni sami sebi i nemaju dovoljno razumijevanja školskog osoblja, a o pomoći da i ne govorimo... Moj stariji je imao učiteljicu koja je bila iznimno vješta u radu s učenicima kratkog intervala pažnje. Mlađi nije bio te sreće, pa je tek puuuno kasnije osmislio načine učenja i čitanja koji mu odgovaraju. S druge strane, nema tu velike filozofije, treba raditi na izgradnji metoda i vještina koje djeluju. Neke će se razviti, češće će se razviti kompenzacijske metode. Gradiš na onome što djetetu ide dobro i ukazuješ mu kad odluta da pažnju sam vrati na centar. Mobitel mora biti aus za vrijeme čitanja ili pisanja zadaće. I roditeljski isto.