Problem s koncentracijom

[zutaminuta]

Ako psihologinja drži lekcije djetetu, kao da je ono izabralo po svojoj želji imati lošu pažnju, onda je ona loša psihologinja. Niškorist.

[vertex]

Ako psihologinja drži lekcije djetetu, kao da je ono izabralo po svojoj želji imati lošu pažnju, onda je ona loša psihologinja. Niškorist.

Pa možda drži da nije stvar u tome da ima problem s pažnjom koji bi spadao u poremećaje.
Evo moj najstariji se trenutno uopće ne može koncentrirati, a nema ADD ni u tragovima.
Srednji se u dobi o kojoj se ovdje piše vrpoljio, izbjegavao, frustrirao, igrao, dramatizirao - a isto nema nikakav poremećaj pažnje. I s vremenom se naučio koncentrirati i savladati frustracije.

[zutaminuta]

Pa možda drži da nije stvar u tome da ima problem s pažnjom koji bi spadao u poremećaje.
Evo moj najstariji se trenutno uopće ne može koncentrirati, a nema ADD ni u tragovima.
Srednji se u dobi o kojoj se ovdje piše vrpoljio, izbjegavao, frustrirao, igrao, dramatizirao - a isto nema nikakav poremećaj pažnje. I s vremenom se naučio koncentrirati i savladati frustracije.

Onda je do nečeg. Nije izabrao takvo stanje.
Možda je pred prehladu, možda jede previše slatkog, umor, stres, opterećenje.

[vertex]

Onda je do nečeg. Nije izabrao takvo stanje.
Možda je pred prehladu, možda jede previše slatkog, umor, stres, opterećenje.

Njemu je skoro 20 godina, tako da mogu sa sigurnošću reći da je takvo stanje u dobroj mjeri sam izabrao. I u dobroj mjeri može iz njega, vlastitim izborom i trudom, izaći. Naravo, pomoć je dobrodošla i potražio ju je. Prvo što je čuo bilo je da to nije kao kad imaš plave oči pa ne možeš ništa napraviti da se to promijeni. To je čuo na mjestu gdje se upravo bave problemima učenja.
U četvrtom osnovne djeca također mogu imati problema s koncentracijom i uopće učenjem, a koji nisu posljedica nekih posebnih poteškoća. Može biti svašta, a nekad je samo to da treba naučiti raditi, da treba naučiti nositi se s frustracijom što ti ovog časa nije zabavno, da treba naučiti organizirati se itd. I naravno da im treba pomoći da to nauče, ali u tom slučaju je pravi pristup upravo da ih pozoveš na njihovu vlastitu odgovornost za cijelu priču.
Ovo odgovaram generalno, a što se tiče dečka od Ožujak, naravno, mislim da treba prvo vidjeti o čemu se radi i ovisno o tome postupati.

[zutaminuta]

Njemu je skoro 20 godina, tako da mogu sa sigurnošću reći da je takvo stanje u dobroj mjeri sam izabrao. I u dobroj mjeri može iz njega, vlastitim izborom i trudom, izaći. Naravo, pomoć je dobrodošla i potražio ju je. Prvo što je čuo bilo je da to nije kao kad imaš plave oči pa ne možeš ništa napraviti da se to promijeni. To je čuo na mjestu gdje se upravo bave problemima učenja.

Normalno da možeš kada shvatiš što ti se dešava isto kao što ne možeš učinkovito izliječiti upalu grla dok ne saznaš je li ili nije bakterijska. Nije da će ti odjednom magično doći u glavu "A-ha, ne držim pažnju, loš sam i lijen, idem se sada više truditi..." i paf... eto ga bolje pažnje. Ja sam se dugo grizla da sam lijena, ali imala sam sasvim krive navike života. Tek sam u posljednje vrijeme saznala koliko nedostatak sna, loša hrana, stres, ekrani mogu napraviti od čovjeka da izgubi gotovo svu sposobnost da se nečim okupira i posveti nečemu. Ja to nisam znala. Odgovor okoline je bio - ti si kriv/a. Isto tako s brojnim mojim kolegama lošijim učenicima. Uvijek je odgovor odgojne institucije išao - lijeni ste, poradite na sebi. Ali nisu bili lijeni. Imali su faktore koji su ih onemogućavali da uče bolje i učinkovitije od djece s boljim startnim pozicijama.