Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Iz iskustva - složila bi se s čokoladom, dijete koje ima teškoće u redovnoj školi imat će teškoće i u glazbenoj. ALIIII vrijedi pokušati, jer ako dijete zaista voli to što se tamo radi, naći će način da prevlada sve prepreke. Mom mlađem sinu glazbena je stvarno bila mjesto gdje se osjećao ugodno i to mu je bilo mjesto "psihoterapije" gdje se oporavljao od svih frustracija iz osnovne škole. S druge strane, glazbena nas nije spasila rada kod kuće. Imala sam s njim dugogodišnji "homeschooling", sve dok nije razvio vlastite metode učenja. Njegova profesorica instrumenta u prve dvije godine uopće nije prepoznala njegov problem (disleksija, teškoće s čitanjem notnih zapisa isto kao i slova), taj je bio u stanju sve odsvirati po sluhu. Ali iskusna profesorica solfeggia je istog trena uočila problem (bilo joj je lakše, jer je vidjela da ovaj moj piše zrcalno - ljevak je) Moj stariji sin imao je drugačiji set problema (on i danas ima relativno kratak interval pažnje i ne voli kad su mu ispiti na faksu popodne, jer zna da ima lošije rezultate ako nije 100% odmoran). Njemu je glazbena škola dobro došla za razvoj motorike i koordinacije. Da ne odem previše u širinu, htjela sam napisati ovo: s glazbenom ili bez glazbene, sa sportskim aktivnostima ili bez njih, dijete koje ima teškoće koncentracije često treba dugotrajnu pomoć roditelja u ranim godinama. Ja samo mogu reći da nam se isplatilo. Djeca su u osnovnoj školi stekla dobre radne navike, razvila metode učenja kakve su im odgovarale (uz našu pomoć, uz pomoć logopeda i drugih stručnjaka), tako da ulaganje vremena i truda u ranoj dobi donosi korist. Jednom kad su se dočepali srednje škole, ja sam mogla staviti prst u uho, a tako je i danas. Dok su mnogi njihovi kolege tek u srednjoj školi i početku faksa shvatili da za rezultate treba raditi, moja djeca su tu fazu prošla daaaavno. Dobra prijateljica mog sina odustala je od studija jer je shvatila da (zamislite) treba redovito učiti, da na faksu nije dosta pogledati gradivo dan prije ispita i dobiti 5. Djeca kojima je osnovna (i srednja) škola išla kao od šale ponekad imaju problema kad treba naučiti učiti u starijoj dobi. Znam kako je to - ja sam jedna od takvih. Mene je ta spoznaja snašla na drugoj godini faksa. Daklem - isplati se uložiti trud i pomoći djetetu da stekne radne navike i pronađe vlastite metode u što ranijoj dobi. Teškoće ne prođu, ali se osoba nauči nositi s tim, da ne kažem - živjeti s tim.
ovaj boldani dio je najveći motivator od svega napisanog
tome se ja nadam...već sam napisala sinoć, samo moji postovi moraju proći odobrenje, ona je jedinica i ja sam spremna uložiti trud jer ako neću u nju, u što ću?

jasno je da ne postoje ekspres rješenja i da se karakter djeteta ne može promjeniti, ali treba im pomoći da se nauče nositi s tim kako si i napisala... samo ponekad malo bude frustrirajuće vidjeti kako neki roditelji ne moraju ništa i djeca samo nižu petice, ali naravno da ni moj problem nije najveći... neka nama zdravlja, dijete je dobro, veselo i na slatkoću i dobrotu puno toga izvuče, samo sad ju treba naučiti da to neće proći baš uvijek i svugdje

a realno, nisu ni njene ocjene nimalo loše, dapače, ali ovo je 2. razred i ja znam što i koliko ona može i želim odreagirati na vrijeme jer ako sad ne nauči, kasnije je gotovo....a malo je i na majku koja je profesorima čupala živce do krajnjih granica uvijek znala i mogla više, al kad se meni nije dalo, nije mi se dalo....kad bi me teškom mukom natjerali, zablistala bi bez pretjerano puno truda