Nemam savjet. Radila s djetetom od 5. g. života do kraja 5. razreda svaki dan satima. Od vježbanja držanja olovke, smišljanja strategija kako razlikovati geom. tijeka od likova, kako usvojiti banalnost da rečenica završava nekim interpunkcijskim znakom, kako savladati oduzimanje preko desetice, tablicu množenja do bjesomučnog vježbanja čitanja i ČSR.
Onda sam krajem 5.r. pustila i intervenirala samo u matematici (svakodnevna kontrola DZ u kojima bi bilo more disleksičnih pogrešaka) i objasnila poneki zadatak iz kemije ili fizike, glasovme promjene u HJ i sl., a dijete je nastavilo raditi sámo doslovno po cijele dane kako je dotad bilo naviklo.
U srednjoj se umorila, ne vidi više smisla u tom mnogosatnom učenju nakon kojeg u glavi ostaje tako nesrazmjerno malo. S čitanjem lektira nema problema, dapače, no nema predmeta koji bi joj išao s lakoćom, spora je, dan bi trebao trajati 48h da sve stigne pa je posustala. Napravi koliko treba i može da sve bude pozitivno i sa što manje stresa.
Memoriranje podataka bio joj je i ostao najveći problem usprkos usavršenim strategijama učenja, zato i kažem da se izraženi poremećaj pažnje uz dis-teškoće ne može "izliječiti", može se samo s njim pomiriti.